Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2208/08 ('Sestre'' d.o.o.)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2208/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-2208/08, rješavajući apelaciju ''Sestre'' d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ''Sestre'' d.o.o.
podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-U-08- 000 026 od 12. maja 2008. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-832/07 od 12. decembra 2007. godine, Rješenja Komisije za rješavanje žalbi Porezne uprave Kantonalnog ureda Bihać, broj 10-1/05-15-UP-152-3/7 od 24. maja 2007. godine i Rješenja rukovodioca Kantonalnog poreznog ureda Bihać, ispostava Velika Kladuša, broj 0-1/01-15-5-05-1823-1/07SA od 14. maja 2007.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. ''Sestre'' d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, koje zastupa Azira Galijašević, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 18. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-U-08-000 026 od 12. maja 2008. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj 07-15- 832/07 od 12. decembra 2007. godine, Rješenja Komisije za rješavanje žalbi Porezne uprave Kantonalnog ureda Bihać (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 10-1/05-15-UP-152-3/7 od 24. maja 2007. godine i Rješenja rukovodioca Kantonalnog poreznog ureda Bihać, ispostava Velika Kladuša, broj 0-1/01-15-5-05-1823-1/07SA od 14. maja 2007. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni porezni ured).
2. Kantonalni porezni ured je u predmetu prinudne naplate donio Rješenje, broj 0-1/01-15-5- 05-1823-1/07SA od 14. maja 2007. godine, a kojim je određena prinudna naplata poreznih obveza apelanta u ukupnom iznosu od 7.529,50 KM.
3. Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu Komisiji za rješavanje žalbi Porezne uprave Kantonalnog ureda Bihać, broj 10-1/05-15-UP-152-3/7 od 24. maja 2007. godine, koja je odbijena kao neosnovana i potvrđena rješenjem Federalnog ministarstva, broj 07-15-832/07 od 12. decembra 2007. godine.
4. Protiv rješenja Federalnog Ministarstva, broj 07-15-832/07 od 12. decembra 2007. godine, apelant je pokrenuo upravni spor, nakon čega je Kantonalni sud svojom Presudom, broj 001-0-U- 08-000 026 od 12. maja 2008. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju Presude je navedeno da su nižestepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način, odnosno da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, te da su u konkretnom slučaju potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili materijalno pravo, konkretno član 43. stav 2. Zakona o poreznoj upravi («Službene novine Federacije BiH», br. 32/02.37/03 i 28/04), te odredbe člana 26. Pravilnika o procedurama prinudne naplate poreznih obveza («Službene novine Federacije BiH», br.50/02 i 54/03).
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da su osporene odluke, kojim je određena prinudna naplata poreza od apelanta kao poreskog obveznika zasnovane na odredbama član 43. stav 2. Zakona o poreznoj upravi («Službene novine Federacije BiH», br. 32/02.37/03 i 28/04), te člana 26. Pravilnika o procedurama prinudne naplate poreznih obveza («Službene novine Federacije BiH», br.50/02 i 54/03).
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je također naveo da mu je osporenom Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi navodi apelanata se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić