Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/07 (Z. M.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3608/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3608/07, rješavajući apelaciju Zuhde Muratspahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zuhde Muratspahića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-

Gž-06-000 566 od 30. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zuhdo Muratspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, koga zastupa Senad Bosto, advokat iz Bugojna, podnio je 9. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu; Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-06-000 566 od 30. novembra 2007. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu Bugojno (u daljnjem tekstu:Općinski sud) protiv tuženih Zijada Sadikovića, Senada Sadikovića (sinova Ragiba) i Huseina Sadikovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja vlasništva. U tužbi je naveo da su Ragib Sadiković i tuženi Husein Sadiković na osnovu Presude Općinskog suda, broj P-1697/88 od 2. decembra 1988. godine, postali vlasnici i posjednici parcele označene kao kč. br. 2951/5 iz zk. ul. Broj 1495 KO Gračanica. U tužbi je takođe naveo da je u navedenom predmetu tuženi bio sadašnji tužitelj (apelant) koji nije bio uredno pozivan na sud, te je sud utvrdio vlasništvo na navedenoj parceli koja nikada nije pripadala tuženim jer je apelant pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-969/76 od 18. septembra 1979. godine, koja je donesena u postupku po apelantovoj tužbi protiv ŠPP «Šipad» OOUR «Koprivnica» Bugojno, postao vlasnikom i posjednikom parcele kč.br. 2951/5, koju od tada neometano uživa.

3. Presudom Općinskog suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1281/03 od 19. juna 2006. godine, utvrđeno je da je apelant vlasnik i posjednik parcele kč. br. 2951/5 iz zk. ul.br. 1494 KO Gračanica a koja odgovara kč br. 2436/2 iz PL br. 210 KO Planinica pa su tuženi dužni priznati i trpjeti da se navedena parcela u zemljišnoj knjizi i katasatarskom operatu otpiše sa njihovog imena i upiše na ime, vlasništvo i posjed tužitelja, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Odlučujući o prigovoru presuđene stvari, koji su istakli tuženi, Općinski sud je utvrdio da između parnice P-1697/88 i P-1281/03 ne postoji identitet stranaka, identitet zahtjeva, a ni identitet činjeničnog osnova, te je prigovor odbio.

4. Rješavajući po žalbi tuženih, Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 006-0-Gž-06-000 566 od 30. novembra 2007. godine, kojim je uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i tužbu odbacio. Suprotno stajalištu prvostepenog suda, Kantonalni sud je utvrdio da u pogledu tužbenog zahtjeva apelanta postoji pravosnažna presuda Osnovnog suda u Bugojnu broj P-1697/88 od 2. decembra 1988. godine kojom je utvrđeno da su tužitelji Husein i Ragib Sadiković, sinovi Salke (a sada tuženi u ovoj parnici, s tim što su umjesto umrlog Ragiba Sadikovića tuženi njegovi zakonski nasljednici-sinovi Zijad i Senad Sadiković), dosjelošću stekli pravo svojine, između ostalih nekretnina i na nekretnini označenoj kao k.č. br. 2951/5 upisanoj u z.k. ul. 1494 K.O. Gračanica. Kantonalni sud je dalje u obrazloženju Rješenja naveo da je tužbeni zahtjev apelanta usmjeren na to da se utvrdi da je on vlasnik i posjednik navedene parcele, a iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je apelant na temelju presude Općinskog suda u Bugojnu broj: P-969/76 od 18. septembra 1979. godine u z.k. ulošku bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine sa 1/1. Na osnovu navedenog, prema ocjeni Kantonalnog suda, u konkretnom slučaju postoji i subjektivni i objektivni identitet spora budući da u obje parnice su zastupljene iste stranke, istina u obrnutom procesnom položaju, a predmet parnica je utvrđivanje prava vlasništva na istoj nekretnini. S obzirom na navedeno Kantonalni sud je u skladu sa odredbama člana 227. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog postojanja pravomoćno presuđene stvari ukinuo prvostepenu presudu i tužbu odbacio.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji osporava Rješenje Kantonalnog suda, broj 006-0-

Gž-06-000 566 od 30. novembra 2007. godine, kojima je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer se radi o već presuđenoj stvari. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 227. stav 2. ZPP-a, sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka je li stvar pravosnažno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom, u kom je donijeto osporeno rješenje, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno pravosnažnom Presudom Općinskog suda, broj P: 1697/88. od 2. decembra 1988. godine. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/07 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio