Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3929/08 (Č. K.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3929/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3929/08, rješavajući apelaciju Čedomira Krnjajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Čedomira Krnjajića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-07-000 684 od 27. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-07-000 0131 od 26. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj RS: 2/04 od 18. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Čedomir Krnjajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 20. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 684 od 27. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000 0131 od 26. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS: 2/04 od 18. januara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj RS: 2/04 od 18. januara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 0131 od 26. marta 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže Zavod za zapošljavanje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu po osnovu dijela neisplaćenih plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, na ime razlike manje obračunatih i isplaćenih plata, neisplaćene naknade za nekorištenje godišnjeg odmora, te na ime razlike otpreminine i naknade za ogrev, isplati ukupan iznos od 6.947,62 KM sa pripadajućom kamatom i troškovima spora. Prvostepnom presudom odbačena je, kao neblagovremena, tužba u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 1.070,90 KM, po osnovu prekovremenog rada.

3. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 0131 od 26. marta 2007. godine, izjavio reviziju, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-

07-000 684 od 27. novembra 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost traženog iznosa sa kojim apelant nije uspio u sporu iznosi 8.018,52 KM, što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. ZPP-a, jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 684 od 27. novembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 0131 od 26. marta 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant reviziju izjavio 3. maja 2007. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3929/08 (Č. K.) | Sudska praksa | Aktio