Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3999/08 (R. B.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3999/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3999/08, rješavajući apelaciju Riste Božića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Riste Božića koja je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo broj U-

1009/04 od 14. jula 2005. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Risto Božić (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Vladan Mandić, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1009/04 od 14. jula 2005. godine.

2. Rješavajući povodom apelantovog zahtjeva za vraćanje u posjed stana u ulici Bosanska broj 9/9-36 u Sarajevu od 4. oktobra 1999. godine, Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) donijela je Zaključak broj 23-04/III-23-P-3557/99 od 19. avgusta 2004. godine kojim je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana odbačen kao neblagovremen.

3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2664/04 od 28. septembra 2004. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv Zaključka Uprave broj 23-04/III-23-P-3557/99 od 24. januara 2003. godine. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da je apelant prvostepenom organu podnio zahtjev za povraćaj stana 4. oktobra 1999. godine, a shodno odredbi člana 5 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03; u daljnjem tekstu: Zakon) krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj stana na kom postoji stanarsko pravo bio je 4. juli 1999. godine.

4. Apelant je 24. novembra 2004. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu predlažući da se poništi Rješenje Ministarstva broj 27/02-23-2664/04 od 28. septembra 2004. godine i Zaključak Uprave broj 23-04/III-23-P-3557/99 od 19. avgusta 2004. godine. Presudom Kantonalnog suda broj U-1009/04 od 14. jula 2005. godine tužba je odbijena. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi da je apelant zahtjev za povraćaj stana u posjed podnio Upravi nakon što je protekao zakonom propisani prekluzivni rok, te da su osporeno rješenje Ministarstva i zaključak Uprave doneseni na zakonit i pravilan način.

5. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3 e), f) i k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6, 8 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantov zahtjev za povraćaj stana je zaključkom Uprave, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, odbačen kao neblagovremen. Kantonalni sud je, odlučujući o zakonitosti procesnih odluka upravnih organa kojima je apelantov zahtjev za povraćaj stana odbačen kao neblagovremen, odbio apelantovu tužbu za poništenje rješenja Ministarstva. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi da je zahtjev za povraćaj stana podnesen nakon što je protekao prekluzivni rok, te da je stav upravnih organa koji su odlučivali o apelantovom zahtjevu za povraćaj zakonit i pravilan. Iz navedenog proističe da presuda Kantonalnog suda na koju se apelant žali nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite procesne odluke upravnih organa kojima je apelantov zahtjev za povraćaj stana odbačen kao neblagovremen.

9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povraćaj stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnog razloga, s obzirom na to da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo o pitanju apelantovog prava na povraćaj u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese zahtjev za povraćaj u posjed stana, tj. da iscrpi pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine).

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3999/08 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio