Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-563/07 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Regres
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-563/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 563/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog Kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-
06-001346 od 24. novembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-I-06-000 926 od 11. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 9. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001346 od 24. novembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-I-06-000 926 od 11. maja 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1183/05 od 8. februara 2006. godine, obavezan je apelant da Gordani Sekulić i dr. (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja), svakom po naosob isplati na ime neisplaćenog regresa tačno određene iznose za periode kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva pa do isplate.
3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, tražiteljica izvršenja, Amira Šarić, je podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Rješenjem o izvršenju, broj 032-0-I-06-000 926 od 10. marta 2006. godine, određeno je predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio apelant, Općinski sud je rješenjem, broj 032-0-I-06-000 967 od 11. maja 2006. godine, prigovor apelanta odbio kao neosnovan.
5. Rješevajući žalbu koju je na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-I-06-000 967 od 11. maja 2006. godine, izjavio apelant, Kantonalni sud je rješenjem, broj 003-0-Gž-06-001346 od 24. novembra 2006. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
6. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih rješenja došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju apelant je osporio rješenja donesena u postupku izvršenja presude Kantonalnog suda kojom je apelant obavezan na naknadu određenih novčanih iznosa za godišnji odmor – regres tražiocu izvršenja.
9. Ustavni sud je, u predmetu AP-1996/06 (dostupno i na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o istim pravnim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanta i donio je odluku u kojoj je apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu odbacio kao ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine.
10. Razlozi navedeni u odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić