Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4005/08 (Č. N.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4005/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 4005/08, rješavajući apelaciju Čede Niškanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Čede Niškanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000188 od 10. decembra 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Čede Niškanovića podnesena protiv Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-

U-06-000888 od 25. juna 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Čedo Niškanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000188 od 10. decembra 2008. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000888 od 25. juna 2007. godine.

2. Zaključkom Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj 1002948266 od 9. marta 2006. godine, koji je potvrđen Rješenjem Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 1002948266 od 23. juna 2006. godine, odbačen je apelantov zahtjev za određivanje novog iznosa starosne penzije.

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-06-000888 od 25. juna 2007. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000188 od 10. decembra 2008. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-

000888 od 25. juna 2007. godine je odbijen kao neosnovan.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4)protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud mora, prije svega, da utvrdi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-07-000188 od 10. decembra 2008. godine

8. U ovom dijelu apelacije apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-

000188 od 10. decembra 2008. godine, kom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000888 od 25. juna 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda, kom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Postupak se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-06-

000888 od 25. juna 2007. godine

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj 011-0-U-06-000888 od 25. juna 2007. godine s obzirom na to da je apelant protiv predmetne presude 10. avgusta 2007. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000888 od 25. juna 2007. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4005/08 (Č. N.) | Sudska praksa | Aktio