Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-787/07 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 12. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Regres
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-787/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 787/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-
001379 od 18. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 12. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001379 od 18. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, apelant je obavezan da tužiteljima na ime regresa isplati tačno određene iznose za određene periode uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka. Tužitelji su odbijeni sa tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženi Općinski sud Živinice. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-
1183/05 od 8. februara 2006. godine, presuda Općinskog suda u Kalesiji je preinačena u odnosu na jednu tužiteljicu na način preciziran u izreci presude, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena i apelant obavezan da tužiteljima naknadi iznos troškova odgovora na žalbu.
3. Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, donio rješenje o izvršenju, broj 032-0-I-06-000927 od 10. marta 2006. godine, kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-I-06-000 927 od 9. augusta 2006. godine, odbijen je prigovor apelanta kao izvršenika i rješenje o izvršenju održano na snazi.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001379 od 18. decembra 2006. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj 032-0-I-06-000 927 od 9. augusta 2006. godine, te odbijen zahtjev apelanta za dosuđenje troškova izvršnog postupka.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom slučaju apelant je osporio rješenja donesena u postupku izvršenja presude Općinskog suda u Kalesiji kojom je apelant obavezan na naknadu određenih novčanih iznosa za godišnji odmor – regres tužiteljima.
10. Ustavni sud je, u predmetu AP-1996/06 (dostupna i na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o istim pravim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanta i donio je odluku u kojoj je odbacio kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine.
11. Razlozi navedeni u odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu navedeno, i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, takođe su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić