Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1156/07 (Skupština opštine Novi Grad)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1156/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1156/07, rješavajući apelaciju Skupštine opštine Novi Grad, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Skupštine opštine Novi Grad podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-06-000 683 od 12. marta 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Skupština opštine Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa zakonska zastupnica Ljiljana Janković, predsjednica Skupštine opštine, podnijela je 31. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000 683 od 12. marta 2007. godine. Apelantkinja je prethodno 13. aprila 2007. godine apelaciju podnijela Ustavnom sudu Republike Srpske, koji je apelaciju dostavio Ustavnom sudu na odlučivanje.

2. Okružni sud je Presudom broj 011-0-U-06-000 683 od 12. marta 2007. godine usvojio tužbeni zahtjev Milana Kukavice (u daljnjem tekstu: tužilac) protiv apelantkinje, te poništio kao nezakonito apelantkinjino Rješenje broj 02-022-84/06 od 26. aprila 2006. godine, kojim je tužilac razriješen dužnosti direktora Javne ustanove Kulturno-obrazovni centar Novi Grad.

3. U obrazloženju presude je navedeno da osporeni akt ne sadrži obrazloženje, te da nema razloge o odlučnim činjenicama, pa se zakonitost donesenog akta ne može da ispita i ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti. To predstavlja dovoljan osnov iz člana 10 tačka 1 Zakona o upravnim sporovima za uvažavanje tužbe i poništenje osporenog akta, a tu činjenicu je tužilac u tužbi istaknuo. Osim toga, Okružni sud je ukazao na odredbu člana 194 stav 3 Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02; u daljnjem tekstu: ZOUP) kom je propisano da pismeno rješenje sadrži naziv organa sa brojem i datumom rješenja, uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputstvo o pravnom sredstvu, potpis službenog lica i pečat organa. Shodno odredbi člana 197 stav 2 istog zakona, obrazloženje rješenja treba da sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, te propise i razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na odluku koja je sadržana u dispozitivu. Pošto u konkretnom slučaju osporeno rješenje uopšte ne sadrži obrazloženje, a to znači da u rješenju nisu dati razlozi o razrješenju tužioca sa dužnosti direktora Javne ustanove Kulturno-obrazovni centar Novi Grad, to doneseni akt ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti.

4. Nezadovoljan ishodom postupka pred Okružnim sudom, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode iz žalbenog postupka, smatrajući da je osporena presuda nezakonita, da odluka od 26. aprila 2006. godine, koja je bila predmet upravnog spora, nije upravni akt i da je jedino mogla biti predmet radnog spora, te da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom na to da je apelantkinja nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantkinja ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu. Takođe, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može da podnese apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zaključeno da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantkinjino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Presudom Okružnog suda poništen je apelantkinjin akt kojim je, kao organ vlasti, a u smislu odredbi člana 29 Zakona o lokalnoj samoupravi («Službeni glasnik RS» br. 101/04 i 42/05), rješavala o neposrednom ličnom interesu tužioca. Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju apelantkinja ne osporava odluku suda kom je meritorno riješeno o njenom pravu ili obavezi, nego procesnu odluku kom je poništen njen akt donesen u okviru apelantkinjinog javnog ovlašćenja.

9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u sporu koji je vođen pred Okružnim sudom nije odlučivano o apelantkinjinim građanskim pravima i obavezama, već o pravilnosti apelantkinjinog akta donesenog u domenu njenog javnopravnog ovlašćenja. Dosljedno iznesenom, apelantkinja ne može u predmetnom postupku da uživa zaštitu prava zagarantovanih članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1156/07 (Skupština opštine Novi Grad) | Sudska praksa | Aktio