Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3056/06 (O. G.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3056/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3056/06, rješavajući apelaciju Omera Gazibare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Gazibare, podnesena zbog dužine trajanja postupka okončanog rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-

278/03 od 22. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Gazibara (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za povrat stana navodeći da nadležni organi nisu postupili po presudi Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U:645/03 od 9. septembra 2005. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), odlučujući u ponovnom postupku, donijela je rješenje, broj 23/1-372-2889/98 od 4. decembra 2002. godine, kojim je u tački I i II potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u ul. Zaima Šarca broj 92 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) te da mu pripada pravo na povrat predmetnog stana. Dalje je utvrđeno da Ramija Stršević (u daljnjem tekstu: korisnik stana) koristi predmetni stan bez pravnog osnova, utvrđen joj je prestanak bespravnog korištenja stana te je obavezana da u roku od 15 dana napusti stan bez prava na alternativni smještaj (tačka III do IV izreke rješenja). Prethodno je apelant rješenjem Uprave, broj 23/1-372-2889/98 od 14. marta 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-

1074/00 od 11. jula 2000. godine, bio odbijen sa zahtjevom za povrat stana ali je u upravnom sporu presudom Kantonalnog suda, broj U-807/00 od 15. februara 2002. godine, uvažena apelantova tužba te je poništeno rješenje Ministarstva i Uprave i predmet vraćen na ponovni postupak.

3. Odlučujući po žalbi korisnika stana, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 27/2-23-

28-278/03 od 2. oktobra 2003. godine, kojim je u tački jedan izreke poništilo rješenje Uprave, broj 23/1-372-2889/98 od 4. decembra 2002. godine u tački I i II (kojim je potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava i da mu pripada pravo na povrat) te u tom dijelu predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu rješenje ostalo neizmijenjeno.

4. Kantonalni sud je, odlučujući u upravnom sporu po tužbi apelanta donio presudu, broj U:645/03 od 9. septembra 2005. godine, kojom je uvažio tužbu apelanta, osporeno rješenje poništio i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak.

5. Ministarstvo je u ponovnom postupku donijelo rješenje, broj 27/02-23-278/03 od 22. decembra 2005. godine, kojim je odbilo žalbu korisnice stana. Predmetno rješenje je dostavljeno apelantu putem oglasne table 10. marta 2006. godine.

6. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja konačne odluke po njegovom zahtjevu za povrat stana povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava po apelantu se ogleda u tome što presudu Kantonalnog suda, broj U-645/03 od 9. septembra 2005. godine, kojom je predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak, upravni organi (Ministarstvo i Uprava) kako apelant navodi «nisu uopšte tretirali, niti su po istoj bilo šta poduzeli». Apelant traži da se naloži nadležnom organu da predmet okonča te da mu se dosudi nematerijalna šteta.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na dužinu trajanja postupka po njegovom zahtjevu za povrat stana. Ustavni sud je, iz navoda apelacije i spisa dostavljenog od strane Ministarstva, utvrdio da je predmetni postupak pravosnažno okončan rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-278/03 od 22. decembra 2005. godine, kojim je odbijena žalba korisnika stana, a koje rješenje je doneseno u ponovnom postupku shodno uputama datim u presudi Kantonalnog suda, broj U:645/03 od 9. septembra 2005. godine. Također je utvrđeno da je navedeno rješenje dostavljeno apelantu 10. marta 2006. godine.

9. Obzirom na naprijed navedeno, proizilazi da je već u vrijeme podnošenja apelacije bila donesena pravosnažna odluka kojom je udovoljeno apelantovom zahtjevu za povrat stana. U situaciji kada se apelant žali zbog povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu je donesena i uručena odluka, Ustavni sud smatra da se apelacija može smatrati blagovremenom samo ako je podnesena u roku iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. S obzirom na to da je apelantu 10. marta 2006. godine dostavljeno rješenje Ministarstva, broj 27/02-23-278/03 od 22. decembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. novembra 2006.godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Ministarstva.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3056/06 (O. G.) | Sudska praksa | Aktio