Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2937/08 (P. M. i dr.)

Odluka donesena 12. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2937/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. veljače 2009. godine, u predmetu broj AP 2937/08, rješavajući apelaciju Pere Martinovića i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Pere Martinovića, Stane

Cvitković, Slavka Tomića, Bože Kvesića, Stanka Perića, Stane Crnjac, Ive Vidović, Ištvana Dudaša, Ilije Marića, Franje Cvitanovića, Zorke Rajić i Nade Marjanović podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 001683 08 U od 23. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001732 08 U, 07 0 U 001722 08 U, 07 0 U 001739 08 U, 07 0 U 001754 08 U, 07 0 U 001747 08 U i 07 0 U 001822 08 U od 28. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001768 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001702 08 U, 07 0 U 001712 08 U, 07 0 U 001733 08 U i 07 0 U 001688 08 U od 2. rujna 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Martinović i dr. (ukupno 12 osoba navedenih u izreci ove odluke; u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Častimir Mandarić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 23. i 24. rujna 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj: 07 0 U 001683 08 U od 23. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001732 08 U, 07 0 U 001722 08 U, 07 0 U 001739 08 U, 07 0 U 001754 08 U, 07 0 U 001747 08 U i 07 0 U 001822 08 U od 28. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001768 08 U od 25. srpnja 2008. godine, 07 0 U 001702 08 U, 07 0 U 001712 08 U, 07 0 U 001733 08 U i 07 0 U 001688 08 U od 2. rujna 2008. godine.

2. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenjem privremene mjere kojom bi Ustavni sud, obzirom na veliki broj predmeta sa istom činjeničnom i pravnom osnovom koji se vode pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), zaustavio donošenje odluka Kantonalnog suda i Vrhovnog suda do donošenja odluke povodom ovih apelacija.

3. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove mjerodavnosti, a koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2937/08, AP 2959/08, AP 2962/08, AP 2963/08, AP 2964/08, AP 2965/08, AP 2967/08, AP 2968/08, AP 2979/08, AP 2980/08, AP 2981/08 i AP 2984/08 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2937/08.

4. Svi apelanti navode da su u razdoblju od 8. siječnja 2007. godine do 16. kolovoza 2007. godine podnijeli zahtjeve Kantonalnoj administrativnoj službi HNK Mostar (u daljnjem tekstu: Služba), tražeći izdavanje novih rješenja o mirovini kojim bi se utvrdila nova osnovica mirovine na temelju usklađivanja mirovine priznate rješenjima donesenim prije rata sa rastom plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine, te isplatu razlike mirovine od donošenja tog rješenja do podnošenja zahtjeva. Nadalje, navode da Služba nije reagirala na njihove zahtjeve, te da su, prema tome, podnijeli priziv Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod) zbog «šutnje uprave», kao i da su se nakon šutnje Zavoda obratili inspekciji Ministarstva pravde FBiH i na kraju tužbama u Kantonalnom sudu pokrenuli upravne sporove.

5. Rješenjima Kantonalnog suda, koje apelanti pobijaju u apelacijama, odbačene su njihove tužbe zbog «šutnje uprave» i odbijeni zahtjevi za naknadom troškova postupka i zahtjevi za oslobađanjem od plaćanja sudske takse. U obrazloženju pobijanih rješenja je navedeno da apelanti nisu ispunili uvjete za pokretanje i vođenje upravnog spora zbog «šutnje uprave», u smislu odredaba članka 10. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), jer je, prije podnošenja njihovih tužbi sudu, prvostupanjsko tijelo donijelo zaključke protiv kojih apelanti nisu podnijeli prizive (iz dostavljenih zaključaka je vidljivo da su zahtjevi apelanata odbačeni budući da je Služba već pravomoćno odlučila o njihovom pravu na mirovinu), čime je prekinuta «šutnja uprave». Iz dostavnica o uručenju zaključaka proizlazi da su apelanti primili zaključke prvostupanjskoga tijela u razdoblju od 30. studenoga 2007. godine do 15. ožujka 2008. godine, a tužbe kojima su pokrenuli upravni spor su podnesene 28., 29., 30. svibnja, te 3. lipnja 2008. godine. Nadalje, navedeno je da apelanti nisu, prema odredbi članka 9. ZUS-a, izjavili prizive protiv prvostupanjskih zaključaka, protiv kojih su imali pravo priziva, i da, sve dok to pravo ne iskoriste, ne mogu koristiti pravo na tužbu, pa samim tim ne mogu ni postojeću tužbu zbog «šutnje uprave» proširiti na prvostupanjski akt u smislu članka 26. ZUS-a. Na temelju toga, Sud je analognom primjenom članka 25. stavak 1. točka 4. ZUS-a odlučio kao u izreci i odbacio tužbu. Zahtjeve apelanata za naknadom troškova postupka Sud je odbio kao neosnovane u smislu odredaba članka

386. Zakona o parničnome postupku, a koji se analogno primjenjuje na temelju članka 55. ZUS-a. Zahtjeve apelanata za oslobađanjem plaćanja sudske takse zbog slabog imovnog stanja Sud je odbio kao neutemeljene zbog toga što apelanti nisu potkrijepili svoje tvrdnje o slabom imovnom stanju kako je to propisano člankom 402. stavak 2. ZPP.

6. Apelanti su protiv pobijanih rješenja Kantonalnog suda podnijeli Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zahtjeve za izvanrednim preispitivanjem sudske odluke, o kojima, prema stanju spisa, nije odlučeno.

7. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti navode da je njihov punomoćnik saznao za prvostupanjske zaključke tek nakon prijema pobijanih rješenja Kantonalnog suda jer mu oni nisu dostavljeni sukladno zakonu.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke glede dopustivosti predmetnih apelacijskih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 29

18/06 od 18. prosinca 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba).

10. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2918/06 od 18. prosinca 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije nisu dopustive jer nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovoga prijedloga za donošenjem privremene mjere.

13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2937/08 (P. M. i dr.) | Sudska praksa | Aktio