Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2514/06 (M. B.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2514/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, udije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine u predmetu broj AP 2514/06, rješavajući apelaciju Mihajla Bjegojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mihajla Bjegojevića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-02-Gž-

06-000 059 od 19. jula 2006. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj P-220/01 od 15. marta 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mihajlo Bjegojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, kojeg zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je 28. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-02-Gž-06-000 059 od 19. jula 2006. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-220/1 od 15. marta 2006. godine.

2. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je apelantov otac, Rajko Bjegojević (u daljnjem tekstu: tužitelj), podnio 5. marta 1990. godine tužbu Osnovnom sudu u Brčkom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv „Bosanac“ d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga, zbog neispunjenja obaveza iz Ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana, zaključenog 1989. godine, u pogledu ugovorene cijene koju je određivao nadležni državni organ. Osnovni sud je predmetni spis 20. novembra 2001. godine dostavio Općinskom sudu kao mjesno nadležnom na daljnji postupak. Rješenjem Općinskog suda broj P-220/01 od 29. januara 2003. godine nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, koji je bio prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj P-471/90, jer je apelant u konkretnom slučaju stupio u parnicu kao zakonski nasljednik tužitelja i izjasnio se da u cijelosti ostaje kod tužbe koju je podnio njegov otac. U toku postupka apelant je, zbog promjene sredstava plaćanja, precizirao tužbeni zahtjev u važećoj valuti, tako da se tuženi obaveže da mu na ime duga isplati iznos od 10.000 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Presudom Općinskog suda broj P-220/01 od 15. marta 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 002-02-Gž-06-000 059 od 19. jula 2006. godine, odbijen je u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude sud je naveo da je u toku postupka proveo dokaze, te da je na osnovu finansijske kartice o međusobnim potraživanjima i dugovanjima parničnih stranaka utvrdio da je po ugovoru broj 1716 apelantov otac podizao repromaterijal i avans i predao tuženom duhan proizveden tokom 1989. godine, te da je tuženi vršio isplatu za taj duhan. Na osnovu provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da li je tuženi apelantu u cijelosti isplatio duhan po zaštitnoj cijeni od 125,50 dinara koja je utvrđena Odlukom tadašnjeg SIV-a od 8. decembra 1989. godine, niti je apelant mogao dokazati da mu tuženi na ime otkupa duhana duguje iznos od 10.000 KM. Također, Općinski sud je naveo da je apelant u toku postupka predložio vještačenje vještaka ekonomske struke, s obzirom da je tužbeni zahtjev bio postavljen u YU dinarima a da je u međuvremenu došlo do promjene valute. Sud je naveo da apelant nije postupio po rješenju suda kojim mu je naloženo da uplati predujam troškova radi provođenja vještačenja na okolnosti da li je tuženi apelantovom ocu plaćao isporučene količine duhana u skladu sa Odlukom SIV-a od 8. decembra 1989. godine, te da li postoji dug tuženog prema apelantu i kolika je glavnica tog duga, te ukoliko on postoji da se izrazi u važećoj valuti u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom da nije provedeno vještačenje vještaka ekonomske struke, Općinski sud je zaključio da temeljem provedenih dokaza nije mogao utvrditi da li je tuženi apelantu ostao dužan određeni iznos po osnovu ugovorene obaveze, te koliki bi bio taj iznos izražen u KM (sadašnjim sredstvima plaćanja).

4. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te pravilno ocijenio da apelant nije dokazao da mu tuženi na ime otkupa duhana roda 1989. godine duguje iznos od 10.000 KM. Kantonalni sud je dalje naveo da je neosnovan žalbeni navod da se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva mogla utvrditi i bez provođenja finansijskog vještačenja, jer je to vještačenje predložio sam apelant, a ono je i po mišljenju ovog suda bilo neophodno s obzirom da je tužbeni zahtjev bio postavljen u YU dinarima, pa ga je trebalo iskazati u važećoj valuti. U pogledu žalbenih navoda da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev, jer je iz provedenog postupka proizašlo da dug koji apelant potražuje nije utvrđen.

5. Apelant navodi da su pobijane presude Kantonalnog i Općinskog suda nezakonite jer se temelje na stavu suda da se apelantovo potraživanje, koje je bilo iskazano u YU dinarima, primjenom propisa o konverziji i denominaciji mora preračunati u konvertibilnu marku, što bi po apelantovom mišljenju u potpunosti obezvrijedilo njegovo imovinsko potraživanje i u direktnoj suprotnosti je sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant smatra da su sudovi trebali odlučiti o tužbenom zahtjevu, „makar i u YU dinarima“, jer smatra da je nakon toga mogao pokrenuti novi postupak za naknadu štete s obzirom da bi se potraživanje smatralo obezvrijeđenim primjenom propisa o konverziji i denominaciji koji važe na teritoriji Federacije BiH. Apelant je predložio da Ustavni sud apelaciju usvoji i osporene odluke ukine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini» .

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

7. Ustavni sud je već ranije odlučivao o apelacijama koje se odnose na ista činjenična i pravna pitanja, protiv istog tuženog, koje su odbačene kao nedopuštene jer su očigledno (prima facie) neosnovane, pa se umjesto posebnog obrazloženja Ustavni sud poziva na svoju raniju odluku AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je smatrao da nema ništa što je u konkretnom slučaju ukazivalo da apelanti imaju «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem ustavnog prava na imovinu, zbog čega je zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2514/06 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio