Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2312/06 (J. G.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Generalni principi međunarodnog prava
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2312/06

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2312/06, rješavajući apelaciju Jurice Granića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jurice Granića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž- 06-000038 od 21. juna 2006. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jurica Granić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrgorca, kojeg zastupa zajednički advokatski ured Grgić & Co, podnio je 31. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž: 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 27. januara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. februara, a izvršenik 3. februara 2009. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Ljubuškom broj P.134/91 od 19. aprila 1993. godine „Sarajevo-osiguranje“ d.d. Sarajevo je obavezano da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 10.765,290 HRD sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, te da mu isplati iznos od 211.875 HRD na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate.

6. Apelant je 4. aprila 1998. godine, na osnovu pravosnažne Presude broj P.134/91, pokrenuo izvršni postupak pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi naplate novčanog potraživanja, i to: glavnog duga koji iznosi 10.765,29 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, troškova parničnog postupka koji iznose 211,87 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate, kao i troškova izvršnog postupka, koliko oni budu iznosili.

7. Općinski sud je donio Rješenje broj I-176/98 od 27. aprila 1998. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenik je 12. maja 1998. godine izjavio prigovor protiv ovog rješenja.

8. Općinski sud je donio Rješenje broj I.176/98-Č od 18. aprila 2005. godine kojim je dopustio izvršenje po apelantovom prijedlogu protiv izvršenika na osnovu pravosnažne Presude broj P.134/91 radi naplate duga na ime naknade štete, i to na ime glavnog duga iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. januara 1993. godine do konačne isplate, na ime troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. aprila 1993. godine do konačne isplate. Istim rješenjem izvršenik je obavezan da apelantu na ime troškova postupka izvršenja isplati iznos od 10.510, 00 KM, koji se odnose na pristup ročištima, podneske i troškove vještačenja. Banci „Hypo Alpe Adria“ d.d. Mostar rješenjem je naloženo da napravi obračun apelantovog potraživanja i dobiveni iznos skine sa računa izvršenika i prenese na apelantov račun.

9. Protiv ovog rješenja izvršenik je izjavio žalbu 10. augusta 2005. godine, a apelant je dostavio odgovor na žalbu 16. septembra 2006. godine.

10. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine kojim je žalbu izvršenika uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je dopustio izvršenje radi naplate duga, i to na ime glavnog duga iznos od 2.758,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. novembra 1995. godine do konačne isplate, a na ime troškova postupka iznos od 54,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. novembra 1995. godine do konačne isplate. Izvršenik je obavezan da apelantu na ime troškova postupka izvršenja isplati iznos od 2.249, 00 KM.

11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u vezi sa obračunom zakonske zatezne kamate primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja («Službene novine Federacije BiH» br. 56/04 i 29/05). Kantonalni sud je naveo da je Zakon stupio na snagu 19. maja 2005. godine i da se primjenjuje retroaktivno. Zakonom je određeno da se zakonska zatezna kamata neće obračunavati za period kada je trajalo ratno stanje, od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine, i na neizmirena dugovanja nastala u periodu od 1. decembra 1989. godine do 18. decembra 2001. godine po osnovu naknade štete iz osnova obaveznog osiguranja. Primjenjujući ove odredbe, Kantonalni sud je zaključio da apelant, nakon što je iznos potraživanja izražen u HRD pretvoren u KM, ima pravo na zakonske zatezne kamate, ali samo od 23. novembra 1995. godine. Kantonalni sud je utvrdio da je nižestepeni sud pogrešno obračunao troškove postupka, te je u vezi s tim izmijenio prvostepenu presudu.

a) Navodi iz zahtjeva

12. Apelant smatra da je Kantonalni sud u Mostaru pogrešno i arbitrarno primijenio relevantne zakonske odredbe. Također, smatra da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja nije mogao biti primijenjen (u verziji izmjena i dopuna, „Službene novine Federacije BiH» broj 29/05), jer se primjenjuje, prema apelantovom mišljenju, isključivo na ugovore u privredi (što nije slučaj u konkretnom predmetu naknade štete). Dalje, navodi da su izmjene i dopune stupile na snagu 18. maja 2005. godine, a „posljednje ročište“ u izvršnom postupku je okončano 18. aprila 2005. godine, pa, prema tome, ove izmjene i dopune se nisu mogle primijeniti. Također, apelant tvrdi da je primijenjeni zakon suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine zbog istih razloga kao i u predmetu Ustavnog suda broj U 50/01. Na osnovu ovih tvrdnji, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje pri navodima iz svoje Presude broj 007-0-Gž-06 000038 od 21. juna 2006. godine. Kantonalni sud je istakao da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Zbog toga, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da apelant u apelaciji ne navodi konkretno na koji mu je način povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Dalje, izvršenik navodi da, u skladu sa članom VI/3.a) i VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, apelant nije ovlašten da podnese apelaciju. Izvršenik je predložio da se predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno da se odbije kao neosnovana. Također, izvršenik je tražio da mu se nadoknade troškovi za sastavljanje odgovora na apelaciju.

IV.Relevantni propisi

15. Zakon o osiguranju imovine i lica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/95, 7/95, 6/98, 41/98) u relevantnom dijelu glasi:

Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja), i vansudska poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se kamate za cijeli period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.

16. Rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Ustavni sud je Odlukom broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine utvrdio da član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 6/98) nije saglasan sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je naložio Parlamentu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Parlament Federacije) da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» uskladi član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom i obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke.

17. Ustavni sud u svom Rješenju broj U 50/01 od 1. aprila 2006. godine je utvrdio da Parlament Federacije BiH nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine.

18. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ broj 24/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 85.

Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje vrijediti Zakon o osiguranju imovine i lica („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66, 69, 70, 71. i 72, i Uredba o osnivanju Ureda za nadzor društava za osiguranje u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 18/97 i 42/00).

19. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije BiH“ br. 56/04, 68/04 i 29/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate („Službene novine Federacije BiH“ broj 51/01).

Član 2.

Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje. Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za period ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine.

Član 3.

Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode.

Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

Član 4.

Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje.

V.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000038 od 21. juna 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporena presuda je donesena 21. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. jula 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

25. Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž- 06-00038 od 21. juna 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija prema svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji broj AP 1311/06. U predmetu broj AP 1311/06 Ustavni sud je donio odluku 31. januara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), u kojoj je utvrdio da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja protivustavno, a samim tim i „nezakonito“, jer je Zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

26. Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva se na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za ratni period po osnovu člana 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2312/06 (J. G.) | Sudska praksa | Aktio