Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3186/06 (D. D.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3186/06

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3186/06, rješavajući apelaciju Dragana Džebe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4., člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Dragana Džebe.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj I-419/05.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Draganu Džebi, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 KM na ime nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne presude u razumnom roku u izvršnom postupku broj I-419/05. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Džebe podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru Gž-1058/03 od 3. juna 2004. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj P-

1204/03 od 16. oktobra 2003. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragan Džeba (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa advokat Nikica Vučina, podnio je 28. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1058/03 od 3. juna 2004. godine kojom je izmijenjena Presuda Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1204/03 od 16. oktobra 2003. godine. Apelant se, također, žali na nerazumnu dužinu postupka do donošenja pravosnažne presude.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Slavena Borasa (u daljnjem tekstu: tuženi-izvršenik) zatraženo je 6. decembra 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Ustavni sud je 6. decembra 2008. godine pozvao Općinski sud da dostavi kompletan spis.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. decembra 2006. godine, a spis 21. novembra 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 4. februara 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 14. marta 1997. godine u Općinskom sudu pokrenuo sudski postupak protiv tuženog-izvršenika radi naknade štete. Općinski sud je Presudom broj P-1204/03 od 16. oktobra 2003. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, pa je naredio tuženom-izvršeniku da apelantu isplati iznos od 7.000 KM na ime nematerijalne štete i troškove postupka u iznosu od 2.249,10 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, od presuđenja do isplate. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom-izvršeniku isplati iznos od 1.773,75 KM na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen.

7. Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili apelant i tuženi-izvršenik. Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1058/03 od 3. juna 2004. godine kojom je žalba tuženog-izvršenika odbijena, a apelantova žalba djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena tako što je tuženi-izvršenik obavezan da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete, isplati iznos od 9.800 KM, te iznos od 3.140 KM na ime troškova postupka, a apelant je obavezan da tuženom-izvršeniku isplati iznos od 1.061 KM na ime troškova postupka. U dijelu o kamatama prvostepena presuda je potvrđena.

8. Protiv Presude Kantonalnog suda tuženi je izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Rješenje broj Rev-776/04 od 12. januara 2006. godine kojim je revizija tuženog-izvršenika odbačena.

9. Apelant je 23. maja 2005. godine pokrenuo izvršni postupak radi naplate duga dosuđenog pravosnažnom presudom, pljenidbom, popisom i prodajom stvari tuženog-izvršenika koje se nađu u njegovom stanu do namirenja apelantovog potraživanja. Općinski sud je donio Rješenje broj I-419/05 od 26. maja 2005. godine kojim se dopušta izvršenje.

10. Protiv navedenog rješenja o izvršenju tuženi-izvršenik je podnio prigovor 13. juna 2005. godine. Ovaj prigovor je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj I-419/05 od 29. juna 2005. godine.

11. U toku izvršnog postupka Općinski sud je donio Zaključak broj I-419/05 od 15. juna 2006. godine kojim je određeno da će se popis stvari tuženog-izvršenika radi naplate izvršiti 13. jula 2006. godine. Općinski sud je zbog neuspjelog izvršenja još dva puta donosio zaključke kojim je izvršenje određeno za 5. mart 2007. i 23. januar 2008. godine. Apelant je intervenirao u Općinskom sudu i to 27. jula 2006. godine, 15. maja 2007. i 31. maja 2007. godine i tražio da, s obzirom na to da nisu pronađene stvari tuženog-izvršenika na kojima bi se moglo provesti izvršenje, sud provede izvršenje na nekretnini koja je vlasništvo tuženog-izvršenika.

12. Općinski sud je 23. januara 2008. godine na licu mjesta, prilikom određenog izvršenja, zaključio da nisu pronađene stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja, ali je tuženi-izvršenik izjavio da se zaposlio i da je spreman izmiriti dug u mjesečnim anuitetima.

13. Apelant je 8. februara 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje sa promjenom predmeta izvršenja tako što je zatražio da se izvršenje provede pljenidbom ⅔ plaće tuženog-izvršenika.

14. Općinski sud je donio Rješenje broj 07 58 I 914989 05I od 30. maja 2008. godine kojim je usvojio apelantov prijedlog i promijenio rješenje o izvršenju u dijelu koji se odnosi na sredstvo i predmet izvršenja, tako da je, umjesto izvršenja pljenidbom, procjenom i prodajom stvari, određeno izvršenje pljenidbom ½ primanja tuženog-izvršenika koja ostvaruje putem preduzeća Autoškola «Piljak» Mostar, do potpunog apelantovog namirenja. Autoškoli je naređeno da zaplijenjene iznose prenosi na račun apelantovog punomoćnika. Rješenje o izvršenju je 21. augusta 2008. godine dostavljeno Autoškoli «Piljak» Mostar.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant se žali da mu je postupanjem sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog činjenice da već devet godina i osam mjeseci (u momentu podnošenja apelacije) čeka da namiri svoje potraživanje, tj. naplati štetu. Apelant ističe da je u parničnom postupku čekao skoro devet godina da sud donese konačnu presudu, te da se odgađa i izvršenje pravosnažne presude. Apelant traži da mu Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom, dosudi naknadu zbog nerješavanja predmeta u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se izjasnio u vezi sa postupkom izvršenja. Općinski sud u ovom dijelu navodi da je, nakon podnošenja zahtjeva za izvršenje, donio rješenje o izvršenju protiv kojeg je tuženi-izvršenik podnio prigovor o kojem je sud odlučio 29. juna 2005. godine. Nakon odlučivanja predmet je dostavljen sudiji koji je potpisao zaključak o pljenidbi i predmet je dostavljen na daljnji rad izvršiocima. Prema navodima suda, predmet je bio kod sudskih izvršilaca i čekao svoj red na izvršenje, ali, s obzirom na veliki broj drugih predmeta koji čekaju izvršenje, predmet se nije mogao izvršiti.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03 i 52/03) u relevantnom djelu glasi:

Član 5. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 37. Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje, koji se zasniva na izvršnoj ispravi, zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o izvršenikovoj imovini, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

U vezi sa parničnim postupkom

20. Apelant se žali da je postupak donošenja pravosnažne Presude broj Gž-1058/03 od 3. juna 2004. godine, kojom je djelimično preinačena Presuda Općinskog suda broj P-1204/03 od 16. oktobra 2003. godine, nerazumno dugo trajao.

21. U vezi sa ovim navodom, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.

22. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava dužinu trajanja parničnog postupka u kojem je donijeta pravosnažna Presuda broj Gž-1058/03 od 3. juna 2004. godine i u kojem je Vrhovni sud, Rješenjem broj Rev-776/04 od 12. januara 2006. godine, odbacio reviziju koju je izjavio tuženi-izvršenik protiv drugostepene presude. S obzirom na to da je protiv drugostepene presude apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

23. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u vezi sa parničnim postupkom, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda. U vezi sa izvršnim postupkom

24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak trajao tri godine i tri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni sud ukazuje da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija, u vezi sa postupkom izvršenja, dopustiva.

VII. Meritum

27. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa izvršenjem pravosnažne presude u razumnom roku.

28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje: […]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud primjećuje da je apelant, nakon dobijanja pravosnažne presude, pokrenuo izvršni postupak radi realizacije svog prava utvrđenog u parničnom postupku. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što se ne izvršava sudska odluka prema kojoj apelant ima utvrđeno potraživanje protiv tuženog-izvršenika. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata «pravo na sud» u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20).

31. Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se on, također, odnosi na dužinu postupka u vezi sa izvršenjem pravosnažne presude.

32. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca apelacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak izvršenja počeo podnošenjem prijedloga za izvršenje 23. maja 2005. godine. Također, Ustavni sud primjećuje da je u augustu 2008. godine Općinski sud dostavio rješenje na izvršenje firmi u kojoj je zaposlen tuženik-izvršnik, te se, u skladu sa zakonom, može reći da je sud nadležan za izvršenje ovim izvršio svoju obavezu. Dakle, postupak izvršenja, u dijelu u kojem je sud bio nadležan da ga provede, trajao je tri godine i tri mjeseca.

b) Složenost predmeta

34. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.

35. U sklopu postupka izvršenja sud je trebao izvršiti pravosnažnu presudu tako što će tuženi apelantu isplatiti iznos koji je utvrđen pravosnažnom presudom, predmetom i sredstvom koji predloži apelant. Takav postupak, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se okarakterizirati kao naročito složen.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

36. Nakon dobijanja drugostepene presude apelant je pokrenuo izvršni postupak 23. maja 2005. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je do izvršenja presude došlo tek 30. maja 2008. godine kada je donijeto rješenje kojim je naređena zapljena ½ primanja tuženog, odnosno 21. augusta 2008. godine kada je rješenje dostavljeno preduzeću tuženog radi realizacije.

37. U pogledu ponašanja izvršnog suda, Ustavni sud zapaža da je Rješenje o izvršenju broj I-

419/05 doneseno 26. maja 2005. godine, samo tri dana nakon podnošenja prijedloga. Protiv ovog rješenja tuženi-izvršenik je izjavio prigovor 13. juna 2005. godine koji je rješenjem Općinskog suda odbijen 29. juna 2005. godine. Međutim, tek nakon godinu dana sud je odredio da se izvrši popis stvari dužnika radi naplate apelantovog potraživanja. Prvi pokušaj izvršenja zakazan za 13. juli 2006. godine nije uspio, a sud je sljedeći pokušaj izvršenja zakazao tek osam mjeseci kasnije, 5. marta 2007. godine. Kako ni taj pokušaj nije bio uspješan, novi je zakazan nakon tek nakon devet mjeseci, 23. januara 2008. godine. U međuvremenu, apelant je u dva navrata intervenirao tako što je tražio da sud odredi izvršenje na nekretnini za koju je apelant tvrdio da je vlasništvo tuženog-izvršenika. Dakle, izvršenje na stvarima tuženog-izvršenika je prvi put zakazano godinu dana nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju, a do odlaganja u izvršenju u periodu od jula 2006. godine do januara 2008. godine je došlo zbog nemogućnosti izvršenja jer prilikom izlaska sudskih izvršilaca na lice mjesta tuženi-izvršenik, niti bilo ko od ukućana, nisu bili prisutni. Međutim, Ustavni sud primjećuje da godinu dana sud nije preduzimao ništa na izvršenju. Iz navoda Općinskog suda proizlazi da je sud u «pravnom dijelu» postupao ažurno, ali do same realizacije nije došlo zbog velikog broja predmeta i zbog toga što samo dvojica sudskih izvršioca rade na njima. Ustavni sud, također, primjećuje da je sud pokušao izvršenje popisom, procjenom, pljenidbom i prodajom nepokretnih stvari tuženog-izvršenika, a da je apelant odmah poslije prve neuspjele procjene predložio da se izvršenje provede na nekretnini dužnika, o čemu sud nije odlučio.

38. Ustavni sud zapaža da je prema članu 5. Zakona o izvršnom postupku ovaj postupak hitne prirode, te smatra da se razlozi zbog kojih izvršenje nije provedeno u roku od tri godine i tri mjeseca, bez obzira na opravdanja koja je sud ponudio, mogu staviti na teret sudu. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije svojim ponašanjem na bilo koji način doprinio dužini izvršnog postupka, naročito uzimajući u obzir da je nakon prvog neuspjelog pokušaja zapljene imovine tuženog-izvršenika predložio promjenu predmeta izvršenja, o kojoj sud nije ni odlučio, te da je, čim je saznao da se tuženi-izvršenik zaposlio, o tome obavijestio sud i zatražio izvršenje na plaći tuženog-izvršenika.

39. Na osnovu svega izloženog, a cijeneći sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja izvršnog postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.

40. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

41. Apelant je tražio da mu se, u skladu sa praksom Ustavnog suda, dosudi kompenzacija za štetu nastalu nedonošenjem odluke u razumnom roku u izvršnom postupku. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).

42. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja hitan. S obzirom na činjenicu da je izvršni postupak trajao nešto više od tri godine, apelantu se određuje naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer pravosnažna sudska presuda, zbog propusta suda, nije izvršena u periodu od tri godine i tri mjeseca, a za takvo odlaganje nisu dati relevantni razlozi.

44. Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3186/06 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio