Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2348/06 (N. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - kontradiktornost postupka
- Prekršajni postupak
- Krivična optužba - utvrđivanje
- Pravo na prisustvo suđenju
- Minimalna prava optuženog - pravo da se sam brani
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2348/06
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2348/06, rješavajući apelaciju Nedeljka Milunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nedeljka Milunovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pžp- 2889/05 od 3. jula 2006. godine i Ministarstva finansija Republike Srpske, Porezna uprava-Područni centar Banja Luka-Komisija za prekršaje broj 06/202/0703-456-16271/03 od 26. jula 2005. godine.
Predmet se vraća Ministarstvu finansija Republike Srpske, Poreznoj upravi-Područni centar Banja Luka-Komisiji za prekršaje, koje je dužno da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tačka
c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Ministarstvu finansija Republike Srpske, Poreznoj upravi-Područni centar Banja Luka-Komisiji za prekršaje da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nedeljko Milunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna podnio je 24. jula 2006. godine podnesak Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pžp-2889/05 od 3. jula 2006. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Porezna uprava, Područni centar Banja Luka – Komisija za prekršaje (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 06/202/0703-456-16271/03 od 26. jula 2005. godine. Navedeni podnesak Komisija je 7. augusta 2006. godine, na osnovu člana 5. Sporazuma koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/03), dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koji je registriran pod brojem AP 2348/06.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Porezne uprave zatraženo je 6. decembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. decembra 2006. godine, a Porezna uprava 31. januara 2007. godine zajedno sa spisom broj 06/202/0703-456-16271/03. 4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 29. januara 2009. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Rješenjem Porezne uprave broj 06/202/0703-456-16271/03 od 26. jula 2005. godine apelant je, kao vlasnik javnog prevoza i porezni obveznik, proglašen krivim zato što nije podnio prijavu za registraciju nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave, Područna jedinica Laktaši, po proteku pet radnih dana od dana registracije kod organa uprave, odnosno do 8. septembra 2003. godine. Time je počinio prekršaj iz člana 11. Pravilnika o identifikaciji i registraciji poreznih obveznika a u vezi sa članom 38. stav 5. Zakona o poreznoj upravi. Na osnovu člana 101. Zakona o poreznoj upravi apelantu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM uz obavezu da bude plaćena u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja. Istim rješenjem je određeno da će se novčana kazna, primjenom člana 27. Zakona o prekršajima, zamijeniti kaznom zatvora ako prinudna naplata ne bude moguća.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Porezna uprava, Područna jedinica Laktaši, 7. novembra 2003. godine podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta, kao vlasnika javnog prevoza, zbog prekršaja iz člana 11. Pravilnika o identifikaciji i registraciji poreznih obveznika u vezi sa članom 38. stav 5. Zakona o poreznoj upravi. Uz predmetni zahtjev dostavljena je i prijava za registraciju koju je apelant podnio 28. oktobra 2003. godine, tj. po proteku pet radnih dana od dana registracije kod organa uprave. Dalje, Porezna uprava je navela da je, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, 6. augusta 2004. godine održan usmeni pretres kojem se apelant nije odazvao, niti je opravdao svoj izostanak iako je uredno pozvan. Prethodno je 29. jula 2004. godine poziv za apelanta istaknut na oglasnoj tabli Porezne uprave, u smislu člana 143. stav 2. Zakona o prekršajima. Tim članom je propisano da se u slučaju kada se okrivljenom ne može dostaviti pismeno zato što je njegova adresa nepoznata, ono istakne na oglasnoj tabli suda. Porezna uprava – Komisija za prekršaje, zaključujući da je dostavljanje protekom roka od 8 dana od dana isticanja poziva na oglasnoj tabli uredno izvršeno, a da ispitivanje apelanta kao okrivljenog nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u smislu člana 215. Zakona o prekršajima, na osnovu uvida u službenu evidenciju i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, utvrdila je da su se u apelantovim radnjama ostvarila obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. 8. Rješenjem Okružnog suda broj Pžp-2889/05 od 3. jula 2006. godine djelimično je uvažena apelantova žalba protiv navedenog rješenja Porezne uprave. Prvostepeno rješenje je preinačeno u pogledu odluke o kazni, tako da je apelantu za prekršaj za koji je proglašen krivim, primjenom člana 33. stav 1. Zakona o prekršajima, utvrđena novčana kazna od 500,00 KM, a u ostalom dijelu rješenje je ostalo nepromijenjeno. Ispitujući osporeno rješenje sud je utvrdio da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i da nisu učinjene bitne povrede prekršajnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu člana 236. stav 3. Zakona o prekršajima. Okružni sud je dao obrazloženje da prilikom odmjeravanja kazne nisu u dovoljnoj mjeri došle do izražaja olakšavajuće okolnosti, da apelant ranije nije kažnjavan, apelantove materijalne i porodične prilike, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, zaključivši da će se konkretnom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.
9. Apelant je naknadno, 8. februara 2007. godine, «smatrajući potrebnim da obavijesti Ustavni sud», dostavio Rješenje Porezne uprave broj 06/1.02/0704-457-132-16271-19/03 od 23. januara 2007. godine, kojim je određena naplata apelantovih poreznih obaveza, uvećana za iznos posebne takse, zatezne kamate i troškova postupka, u iznosu od 773,40 KM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije 10. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu svojih prava apelant vidi u tome što je Porezna uprava – Komisija za prekršaje nezakonito postupila kada je poziv za usmeni pretres istakla na oglasnoj tabli, navodeći da je njegova adresa nepoznata. Apelant tvrdi da od 1993. godine nije mijenjao svoju adresu, koja je potpuno i pravilno unesena u sve njegove dokumente, da je poziv upućen na pogrešnu adresu, da nije saslušan i da nije postojao osnov da se primijeni član 143. stav 2. Zakona o prekršajima. Apelant je istakao da službena lica koja su mu izdala dozvolu za obavljanje javnog prevoza nisu dala upute o rokovima za registraciju, navodeći da je to bila njihova obaveza.
b) Odgovori na apelaciju 11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je prekršajni postupak protiv apelanta vođen u skladu sa Zakonom o prekršajima i da su, u skladu sa zakonom, pribavljeni svi dokazi. Okružni sud je naveo da prvostepeni organ prilikom donošenja osporenog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje vijeće ovog suda pazi po službenoj dužnosti. 12. U odgovoru na apelaciju Porezna uprava je navela redoslijed radnji koje su izvedene radi utvrđivanja činjeničnog stanja u konkretnom predmetu, te istakla da je osporeno rješenje o apelantovom kažnjavanju doneseno u skladu sa članom 215. Zakona o prekršajima, a da nepoznavanje pozitivnopravnih propisa ne oslobađa odgovornosti onoga ko propise povrijedi. Također je istaknuto da ne stoje apelantovi navodi o tome da mu nije data mogućnost da učestvuje u prekršajnom postupku, jer je dostavljanje poziva apelantu bilo uredno i u skladu sa Zakonom o prekršajima. Porezna uprava smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o poreznoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Porezni obveznik (u daljnjem tekstu: obveznik) u smislu ovog zakona je lice koje je, u skladu sa poreznim zakonima, obavezno platiti porez, kaznu ili kamatu.
Član 38.
(1)Pravno lice, organizacija ili preduzetnik iz Republike Srpske čije se glavno mjesto poslovanja nalazi u Republici Srpskoj registrira se kod organizacione jedinice PU u čijoj nadležnosti se nalazi lokacija tog glavnog mjesta poslovanja.
(5)Prijava za registraciju obveznika iz st. 1. do 4. ovog člana podnosi se u roku od pet radnih dana od dana registracije kod sudskih organa ili organa uprave.
Član 101.
(1) Lice koje na bilo koji način prekrši postupak registriranja kod PU kaznit će se novčanom kaznom od najmanje 1.000 KM.
14. U Zakonu o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 12/94, 16/95, 21/96, 40/98, 4/01, 96/03 i 32/04) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.
Prekršaj je izvršen nečinjenjem ako je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.
Član 143. stav 2.
Ako se okrivljenom ne može dostaviti pismeno zato što je njegova adresa nepoznata, onda će se pismeno istaći na oglasnu tablu suda i protekom osam dana od isticanja smatrat će se da je dostavljanje izvršeno.
Član 215.
Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni proglašava krivim može biti doneseno i bez ispitivanja okrivljenog u slučaju kad okrivljeni koji je uredno pozvan ne dođe na ispitivanje i svoj izostanak ne opravda, a njegovo ispitivanje nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.
Član 230. stav 1. tačka 2.
Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:
2. ako okrivljeni nije ispitan prije donošenja rješenja o prekršaju osim u slučajevima iz čl. 215. i 216. ovog zakona.
15. U Pravilniku o identifikaciji i registraciji poreznih obveznika («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/03) relevantna odredba glasi:
Član 11.
Registracija pravnih lica i preduzetnika se vrši na sljedeći način:
Podnošenjem prijave za registraciju na obrascu PZR-1-prijava za registraciju u roku od pet radnih dana od dana registracije kod sudskih organa (pravna lica) ili organa uprave (preduzetnici).
Prijava za registraciju se podnosi nadležnoj područnoj jedinici PU ( u daljnjem tekstu: PJ), gdje se nalazi glavno mjesto poslovanja pravnog lica, odnosno preduzetnika. U istoj PJ se podnose i prijave za registraciju za sve organizacione jedinice pravnog lica, odnosno za sve samostalne radnje koje preduzetnik posjeduje.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Pžp-2889/05 od 3. jula 2006. godine i Rješenje Porezne uprave broj 06/202/0703-456-16271/03 od 26. jula 2005. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je rješenje Okružnog suda doneseno 3. jula 2006. godine, a apelacija je podnesena 24. jula 2006. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant osporava navedena rješenja, tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije.
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
c) da se brani sâm ili uz pomoć branioca koga sâm izabere ili da...
(…).
23. Zakonom o poreznoj upravi propisana je dužnost preduzetnika kao poreznog obveznika da u skladu sa poreznim zakonima plaća porez, kaznu ili kamatu. Prijavu za registraciju obavezan je podnijeti nadležnoj poreznoj upravi u roku od pet radnih dana od dana registracije kod organa uprave. Ukoliko na bilo koji način prekrši postupak registracije kod porezne uprave, kaznit će se novčanom kaznom. Dakle, navedeni postupak kvalificiran je kao prekršaj, a ne kao krivično djelo. 24. Međutim, to ne određuje primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Evropski sud za ljudska prava smatra da je «krivična optužba» autonomni koncept, pa, stoga, neko djelo koje je u domaćem zakonu kvalificirano kao prekršaj može, ipak, pokrenuti pitanje krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ako je suštinski karakter legislativne sheme prema svojoj prirodi krivični, a ne građanski. Ovim se želi omogućiti da država ne može izbjeći obavezu da osigura pravično saslušanje jednostavnim kvalificiranjem nekog djela nekrivičnim u svom zakonodavstvu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Engel protiv Holandije (broj 1), presuda od 8. juna 1976. godine, serija A broj 22; Oztürk, presuda od 27. maja 1984. godine, serija A broj 73, st. 46-50; A. P., M. P. i T. P. protiv Švajcarske, presuda od 19. augusta 1997. godine, Izvještaji 1997-V; Lauko protiv Slovačke, presuda od 23. septembra 1998. godine, Izvještaji 1998-VI, str. 2492, stav 56; Janošević protiv Švedske, presuda od 23. jula 2002. godine, stav 65). Da bi se odredilo da li je suštinski karakter legislativne sheme krivični, sudovi moraju razmotriti niz faktora, uključujući posebno: a) da li je cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprečavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja, b) ako postoji cilj sprečavanja ili kažnjavanja, da li ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno implicira krivicu (naprimjer, nepoštenje ili nebriga) i c) koja visina kazne se može nametnuti za prekršaj.
25. Gledano sa stanovišta sudske prakse, u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je legislativna regulativa u vezi sa ovim predmetom, u suštini, krivična prema svojoj prirodi. Njen jasan cilj je obavezna i pravovremena registracija preduzetnika kod nadležne porezne uprave. Ustanovljavanje krivice u ovom slučaju je zasnovano na odluci da je apelant počinio prekršaj za koji je proglašen odgovornim, jer nije podnio prijavu za registraciju nadležnoj organizacionoj jedinici porezne uprave u roku propisanom zakonom. U konkretnom slučaju svrha kazne je, prema Zakonu o poreznoj upravi, osiguranje registracije poreznih obveznika u određenom roku, što je u javnom interesu. Ustavni sud smatra značajnom i činjenicu da su u konkretnom slučaju propisane novčane kazne u znatnom iznosu, kao i da se izrečene novčane kazne pod okolnostima određenim zakonom mogu zamijeniti kaznom zatvora, što, također, upućuje na zaključak da se radi o «krivičnoj» optužbi u smislu Evropske konvencije. Uzimajući u obzir sve relevantne faktore, Ustavni sud zaključuje da apelant ima pravo na ukupnu proceduralnu zaštitu koja je na raspolaganju pri utvrđivanju krivične optužbe iz člana 6. Evropske konvencije. 26. Ustavni sud smatra da zahtjev za pravično saslušanje, u principu, podrazumijeva pravo strana da budu lično prisutne na suđenju. To pravo je tijesno povezano s pravom na usmeno saslušanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Fredin protiv Švedske, presuda od 23. februara 1994. godine, serija A broj 283-A, str. 10-11) i pravo da se može pratiti postupak (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. februara 1994. godine, serija A broj 282-A, str. 10-11). U predmetu Colozza Evropski sud za ljudska prava je smatrao da, mada to nije izričito spomenuto u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, cilj navedenog člana kao cjeline pokazuje da lice «optuženo za krivično djelo» ima pravo da učestvuje na saslušanju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Colozza protiv Italije, presuda od 12. februara 1985. godine, serija A broj 89, str. 14). Izuzetaka od ovog principa može biti kada se radi o drugostepenom i trećestepenom suđenju. Odgovor na pitanje da li je takav izuzetak dopušten zavisi od okolnosti slučaja, ali, u principu, izuzetak je dopustiv ako je optuženi bio prisutan na saslušanju pred prvostepenim organom (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Jan-Ake Andersson protiv Švedske, presuda od 29. oktobra 1991. godine, serija A broj 212-B, str. 44-46).
27. Iz navedenog proizlazi da strane u postupku imaju pravo da lično budu na suđenju, te da je navedeno pravo tijesno vezano za pravo na usmeno saslušanje i pravo da se može pratiti postupak. 28. Ustavni sud zapaža da je apelantov osnovni prigovor što u postupku nije saslušan i što u njegovom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz člana 143. stav 2. Zakona o prekršajima. U vezi sa ovim prigovorom Ustavni sud iz dokaza u spisima zapaža da je poziv apelantu upućivan na nepotpunu adresu, jer je pored apelantovog imena i prezimena označavan samo naziv ulice, ali bez navođenja broja. Potpuna adresa je označena tek na pozivu koji je istaknut na oglasnoj tabli Porezne uprave. Ustavni sud, dalje, zapaža da apelant u predmetnom prekršajnom postupku nije imao priliku da se svojim navodima suprotstavi argumentima druge strane. Naime, Porezna uprava je kao prvostepeni organ činjenično stanje u postupku utvrdila samo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i uvida u službenu evidenciju.
29. Dakle, proizlazi da je Porezna uprava osporeno rješenje donijela u apelantovom odsustvu, primjenjujući član 215. Zakona o prekršajima, a Okružni sud je ocijenio da nisu učinjene povrede prekršajnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 236. stav 3. Zakona o prekršajima. Međutim, kako je već navedeno, apelant nije bio ni uredno pozvan na zakazano ročište, pa samim tim nije mu objektivno pružena prilika da ospori dokaze protiv njega ili iznese navode koji mu idu u korist. Zbog činjenice da apelant nije uredno pozvan greškom organa koji je vodio prvostepeni postupak, nije bilo uvjeta da se primijeni odredba člana 215. Zakona o prekršajima. Ta odredba može da se primijeni samo na onog optuženog koji je uredno pozvan, a nije došao ili svoj izostanak opravdao, pa organ zaključi i obrazloži zašto njegovo ispitivanje nije nužno radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Na ovaj način u prekršajnom postupku prema apelantu je učinjena procesna greška kojom je apelant onemogućen da prisustvuje postupku koji se protiv njega vodio, čime je prekršen i princip kontradiktornosti i ravnopravnosti strana u postupku koji su neodvojivi elementi prava na pravično suđenje. Na ovaj način je, prema mišljenju Ustavnog suda, narušen standard pravičnog suđenja koji propisuje član 6. stav 1. u vezi sa stavom 3. tačka c) Evropske konvencije.
30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
31. Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. u vezi sa stavom 3. tačka c) Evropske konvencije kada je apelant proglašen krivim za prekršaj u prekršajnom postupku u kojem nije uredno pozvan na ročište i nije mu omogućeno da tom postupku prisustvuje i u njemu učestvuje prema principima kontradiktornosti i ravnopravnosti strana kao sastavnim elementima prava na pravično suđenje.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić