Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3534/08 (H. O.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3534/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-3534/08, rješavajući zahtjev Hidajeta Ohrana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hidajeta Ohrana za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hidajet Ohran (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nikica Bodul advokat iz Zenice i Fahrija Karkin advokat iz Sarajeva, podnio je 6. novembra 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegiovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-08-000365 pd 10. septembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-K-

08-000008 od 15. jula 2008. godine. Apelant je u dopuni apelacije od 28. novembra 2008. godine zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi prekinuo izvršenje kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda, do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Apelant navodi da je Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-K-08-000008 od 15. jula 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000365 od 10. septembra 2008. godine, oglašen krivim za produženo krivično djelo spolni odnošaj s djetetom iz člana 207. st. 4. i 2. KZ FBiH, produženo krivično djelo rodoskrvnuće u pokušaju iz člana 213. stav 3. KZ FBiH i krivično djelo bludne radnje iz člana 208. stav 2. KZ FBiH, za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. U prvostepenom postupku, sud je izveo veliki broj dokaza nakon čega je utvrdio da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, za čije izvršenje je krivično odgovoran.

3. Vrhovni sud je osporenom presudom odbio kao neosnovane žalbe apelanta i Kantonalnog tužilaštva u Zenici, potvrdivši prvostepenu presudu. U obrazloženju ove odluke, Vrhovni sud je istakao da u prvostepenom postupku nije bilo povreda odredaba krivičnog postupka, a naročito da presuda nije propustila da raspravi pitanje krivično pravne odgovornosti niti su u pogledu ove odlučne činjenice izostali potrebni razlozi. U vezi žalbenog prigovora koji se odnosi na bitne povrede odredaba procesnog zakona iz člana 312. stav 1. tačka b) ZKP FBiH, koje je branilac apelanta istakao na sjednici vijeća, Vrhovni sud je istakao da ga nije ispitivao, jer po članu 321. ZKP FBiH vijeće apelacionog suda (drugostepeni sud) ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona žalbom pobija, a žalba te prigovore nije navela. Taj sud je ispitao pobijanu presudu i zaključio da prvostepena presuda nije počinila ni jednu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koje je žalba ukazala, niti je povrijedila odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvncija).

4. Apelant smatra da je osporenim presudama redovnih sudova prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava zagarantovana čl. 2-4 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u dopuni apelacije od 28. novembra 2008. godine, ponovio navode iz apelacije od 6. novembra 2008. godine osporavajući utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, ističući posebno navodnu povredu procesnog zakona. Radi toga, predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi prekinuo izvršenje kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda, do donošenja konačne odluke o apelaciji. S obzirom da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, to bi nastavljanjem izdržavanja kazne prije konačne odluke Ustavnog suda bilo nastavljeno kršenje ljudskih prava što bi, kako tvrdi, dovelo do nastanka štete sa nesagledivim posljedicama.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanja kazne zatvora, kako bi bilo zaštićeno ovo temeljno ljudsko pravo dok se meritorno ne okonča postupak po apelaciji. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora i da ta osoba tvrdi da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštvana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privemene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primjeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju, uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na naophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

9. Imajući u vidu odredbe člana 77. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3534/08 (H. O.) | Sudska praksa | Aktio