Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3276/06 (P. N.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3276/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3276/06, rješavajući apelaciju Pave Nedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pave Nedića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1661/05 od 20. septembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj P-
580/04 od 31. maja 2005. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Pavo Nedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Mahale je podnio 8. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1661/05 od 20. septembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-580/04 od 31. maja 2005. godine.
2. T.K. je, također, 8. decembra 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je zavedena pod brojem AP 3275/06, a kojom je osporio iste odluke kao i apelant u navedenoj apelaciji.
3. Apelant je dostavio dopis Ustavnom sudu 23. juna 2008. godine u predmetu broj AP 3275/06kojim je obavijestio Ustavni sud da su on i T.K. sklopili sudsku nagodbu. Apelant je u dopisu naveo da je T.K. «navedenom nagodbom i isplatom potraživanja kao i odricanjem od svih pravnih lijekova (pa time i ustavne apelacije)» namirio svoja potraživanja. Apelant je predložio da Ustavni sud, u skladu sa novim činjenicama, ne odlučuje o apelaciji T.K. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3275/06 od 13. oktobra 2008. godine kojom se apelacija odbacuje jer je T.K. povukao apelaciju.
4. Na traženje Ustavnog suda apelant je 5. decembra 2008. godine obavijestio Ustavni sud da ostaje pri svojoj apelaciji.
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. T.K. je sa apelantom, kao i sa trećim licima, zaključio ugovore o otkupu dioničkih prava na dionice koje su ostali imali u «Polirondu» d.d. Orašje i koje su prodali T.K.
7. T.K. je pokrenuo sudski postupak protiv apelanta. Presudom Općinskog suda broj P-580/04 od 31. maja 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev T.K., kojim je tražio da sud utvrdi da mu je apelant prodao 107 dionica emitenta «Polirond» d.d., te da Registar vrijednosnih papira FBiH na osnovu ove presude izvrši prijenos vrijednosnih papira sa apelantovog računa na račun T.K. Istom presudom usvojen je tužbeni zahtjev T.K. da mu apelant isplati iznos od 3.900 KM, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, počevši od 7. oktobra 2002. godine do isplate. Tužbeni zahtjev T.K. da mu se isplati kamata na iznos od 3.900 KM od 3. marta 2000. godine do 6. oktobra 2002. godine je odbijen kao neosnovan. Sud je odredio mjeru osiguranja kojom je apelantu zabranio opterećenje, skrivanje, otuđenje ili bilo kakvo raspolaganje sa 107 dionica emitenta «Polirond».
8. Protiv prvostepene presude T.K. i apelant su izjavili žalbu. Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1661/05 od 20. septembra 2006. godine kojom je žalbu T.K. odbio, a apelantovu žalbu je djelomično uvažio, te je preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kamatama tako što je određeno da kamata teče od 23. juna 2004. godine. U preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
9. T.K. je pokrenuo izvršni postupak protiv apelanta. U izvršnom postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj 025-0-I-06-000 757 sačinjen je zapisnik o sudskoj nagodbi 30. aprila 2007. godine. U sudskoj nagodbi je navedeno da apelant isplaćuje T.K. iznos od 6.636,33 KM, na ime predmetnog dugovanja, «te se odriče svih pravnih lijekova u predmetnom postupku», a T.K. prihvata navedeni iznos, povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti, odriče se svih pravnih lijekova u predmetnom postupku i obavezuje se da povuče tužbu podnesenu protiv apelanta u postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 065-0-P-06-005 525. U sudskoj nagodbi je naznačeno da ova sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova.
10. Apelant smatra da mu je presudama Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. Apelant se u apelaciji žali da nije sklopio ugovor sa direktorom preduzeća lično, već sa preduzećem i da se u vezi s tim problemom vodi postupak. Naveo je da je zbog toga sud trebao prekinuti predmetni postupak i čekati na ishod drugog parničnog i krivičnog postupka, čiji je cilj bio da se utvrdi zakonitost privatizacije preduzeća i odgovornost direktora, T.K. Apelant u apelaciji ponavlja navode iz odgovora na tužbu i žalbe na prvostepenu presudu.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti.
12. Ustavni sud utvrđuje da je apelant podnio apelaciju protiv presuda Kantonalnog i Općinskog suda, navodeći da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), f) i k), člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 8. i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant, u izvršnom postupku, sa T.K. zaključio sudsku nagodbu 30. aprila 2007. godine kojom mu je isplatio dugovani iznos. Apelant i T.K. su se u sudskoj nagodbi odrekli svih pravnih lijekova što podrazumijeva, kako je to i sam apelant naveo u svom dopisu u predmetu broj AP 3275/06 od 23. juna 2008. godine, odricanje i od apelacije pred Ustavnim sudom. Dakle, apelant se nakon podnošenja apelacije dobrovoljno nagodio sa T.K. da izvrši presudu koju je osporio apelacijom, a istom prilikom se i odrekao svih pravnih lijekova. Ustavni sud, također, primjećuje da je predmetna apelacija u uskoj vezi sa predmetom broj AP 3275/06 u kojem je T.K., u skladu sa zaključenom sudskom nagodbom, povukao apelaciju. Stoga, imajući u vidu da je apelant nakon podnošenja apelacije kojom je osporio presudu koja je donijeta u parničnom postupku u izvršnom postupku zaključio sudsku nagodbu kojom se dobrovoljno obavezao isplatiti dosuđeni iznos i kojom se odrekao svih pravnih lijekova, Ustavni sud smatra da se više ne radi o istoj pravnoj situaciji koja je važila u vrijeme podnošenja apelacije, bez obzira na to što je apelant naveo da ostaje pri apelaciji. Budući da je osporena presuda realizirana nagodbom koju je apelant zaključio, apelacija se mora odbaciti kao nedopuštena zbog izmijenjenih pravnih okolnosti.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić