Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3424/06 (M. G.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Devizna štednja
  • Miješanje u imovinu
  • Pristup sudu
  • Stara devizna štednja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3424/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3424/06, rješavajući apelaciju Mirjane Gradina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Gradina podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

001934 od 20. septembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P-510/98 od 3. januara 2005. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Gradina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Slobodan Gradina, podnijela je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-001934 od 20. septembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-510/98 od 3. januara 2005. godine.

2. Apelantica ima takozvanu «staru deviznu štednju», te je njezin predmet, prema svom činjeničnom i pravnom supstratu, sličan predmetima ostalih «štediša» koje je Ustavni sud ranije razmatrao. U tim predmetima, Ustavni sud je utvrdio da su, prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ), apelantica, kao i mnogi drugi, ulagali devize u bivše komercijalne banke u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih «starih» deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. godine i početkom 1990. godine.

3. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, imaoci devizne štednje nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanjem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.

4. Apelantica je pokrenula sudski postupak radi isplate devizne štednje. Općinski sud je donio Rješenje broj P-510/98 od 3. januara 2005. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet uputio Sudu Bosne i Hercegovine kao stvarno nadležnom, primjenjujući odredbe člana 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je, rješavajući o apelanticinoj žalbi, donio Rješenje broj 009-0-Gž-06-001934 od 20. septembra 2006. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije), te, vezano za povredu tog prava, u apelaciji hronološki navodi kako je tekao postupak pred Općinskim sudom. Apelantica osporava rješenja kojim se sud proglasio stvarno nenadležnim i navodi da su odredbe Zakona o parničnom postupku suprotne Evropskoj konvenciji. Apelantica je navela povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali nije dala posebno obrazloženje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, Odluka o dopustivosti od 31. maja 2005. godine, neobjavljena; i Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, neobjavljena), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

8. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na povredu prava na pristup sudu zbog toga što su se redovni sudovi proglasili nenadležnim povodom njezine tužbe za isplatu devizne štednje, kao i zbog povrede prava na razumnu dužinu postupka.

9. Ustavni sud primjećuje da su apelanti, čiji su predmeti već razmatrani pred Ustavnim sudom, uglavnom isticali da nisu pokrenuli postupke pred redovnim sudovima za ostvarenje potraživanja prema osnovu stare devizne štednje zbog toga što su se sudovi «proglašavali nenadležnim» za postupanje u takvim predmetima, a oni koji su pokrenuli postupke su naveli da su se sudovi proglasili nenadležnim. Apelanti su se žalili na povredu prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i na povredu prava na suđenje u razumnom vremenskom roku. U vezi sa navedenim, Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 1391/06 (vidi Odluku AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 91/2008) zaključio da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 28/06) apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja prema osnovu stare devizne štednje, što je ocijenjeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Prema tome, apelanti nemaju «opravdan zahtjev» u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Stoga je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanata o povredi prava na pristup sudu, odnosno o povredi prava na suđenje u razumnom roku očigledno (prima facie) neosnovani.

10. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1391/06 odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je iz istih razloga zaključio da apelanticini navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne sadrže, prima facie, dokaze koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća i da je potrebno meritorno ispitivanje navoda iz apelacije.

11. Apelantica se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u već citiranoj Odluci broj AP 1391/06 zaključio da su «neosnovane predmetne apelacije podnesene protiv Bosne i Hercegovine, u vezi sa navodima apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer donošenjem Zakona o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje nije došlo do neopravdanog miješanja u prava apelanata na imovinu. Također, Ustavni sud zaključuje da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo na imovinu apelanata, jer je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja prema osnovu stare devizne štednje prenesena na državu.» Ustavni sud smatra da se razlozi navedeni u ovoj odluci u cijelosti mogu primijeniti i u konkretnom slučaju, pa se umjesto posebnog obrazloženja navodnog kršenja prava na imovinu Ustavni sud poziva na obrazloženje iz navedene odluke.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3424/06 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio