Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3037/06 (K. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3037/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3037/06, rješavajući apelaciju Karla Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Karla Marića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj Gž-109/05 od 28. juna 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj I-390/05 od 20. aprila 2005. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Karlo Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna podnio je 8. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-390/05 od 20. aprila 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-109/05 od 28. juna 2005. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj I-390/05 od 20. aprila 2005. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta kao tražitelja izvršenja podnesen protiv Općine Livno kao izvršenika, a koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj GŽ-109/05 od 28. juna 2005. godine. U obrazloženju ovog rješenja se navodi da je apelant na osnovu izvršne isprave, Presude ovog suda broj P-684/00 od 9. aprila 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj GŽ-158/02 od 19. septembra 2002. godine, zatražio da sud dozvoli izvršenje radi naplate potraživanja: na ime naknade štete za izgubljeni prihod od meda za period od 1987. godine do 1989. godine u ukupnom iznosu od 38,579,00 KM, naknade štete za izgubljeni prihod od voska za period od 1987. godine do 1989. godine u ukupnom iznosu od 2.808,00 KM, isplate zateznih kamata na navedene iznose, i to na oročena devizna sredstva preko godinu dana od dana dospijeća svake godišnje naknade pa do dana konačne isplate, i naknadu troškova parničnog postupka sa transakcijskog računa izvršenika na apelantov račun. Općinski sud je naveo da je predmetno rješenje doneseno u skladu sa članom 1. Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 9/04 i 30/04- u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odgađanju). Tim zakonom je propisano da se privremeno odgađaju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina. Također, kako je dalje navedeno u rješenju, članom 3. stav 2. navedenog zakona propisano je da se Zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu Zakona (17. februar 2004. godine). Općinski sud je, stoga, zaključio da, budući da je obaveza za budžetskog korisnika nastala prije stupanja na snagu citiranog zakona, apelantov prijedlog za izvršenje je odbijen kao nedozvoljen.
3. Apelant se obratio Ustavnom sudu sa navodima da mu je Rješenjem Općinskog suda broj I-
390/05 od 20. aprila 2005. godine i Rješenjem Kantonalnog suda broj GŽ-109/05 od 28. juna 2005. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog kao tražitelja izvršenja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su razlozi za to što su sudovi svoje odluke pogrešno utemeljili na odredbama Zakona o privremenom odgađanju koji je, kako apelant navodi, prestao da važi 21. novembra 2004. godine stupanjem na snagu Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH.
4. Postupajući po zahtjevu Ustavnog suda, Općinski sud i Kantonalni sud su 13. i 12. jula 2007. godine dostavili odgovore na apelaciju, a Općina Livno, koju zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo Livno (u daljnjem tekstu: Općinsko javno pravobraniteljstvo), 10. avgusta 2007. godine.
5. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 13. jula 2007. godine proizlazi da je apelant kod ovog suda imao još jedan izvršni predmet, koji se vodio pod brojem I-627/02, u kojem je apelant, također, tražitelj izvršenja a Općina Livno izvršenik, da je predmet izvršenja ista pravosnažna Odluka Općinskog suda broj P-684/00 od 9. aprila 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj GŽ.158/02. Općinski sud je naveo da je isplata glavnice i troškova predmetnog postupka apelantu izvršena 26. januara 2003. godine, na njegov račun otvoren kod LT „Gospodarska banka“, Glavna filijala Livno. Uz odgovor Sud je priložio i obavijest koju je banka dostavila Općinskom sudu 20. aprila 2007. godine pod brojem 15-927-2/07. Navedenim aktom banka je obavijestila ovaj sud da je postupila po njegovom nalogu i isplatila dug apelantu na njegov račun otvoren kod navedene banke. Budući da su apelantu isplaćena sva njegova potraživanja, Općinski sud smatra da je predmetna apelacija u postupku pred Ustavnim sudom „postala bespredmetna“.
6. U odgovoru na apelaciju od 10. avgusta 2007. godine Općinsko javno pravobraniteljstvo ističe da je Općinski sud u potpunosti na nezakonit način, ignorirajući pri tome postojanje pravosnažnog Rješenja broj Gž-109/05 od 28. juna 2005. godine, tj. u pravnoj situaciji u kojoj je pravosnažno utvrđeno nedopuštenim predmetno izvršenje, u cijelosti isplatio apelanta. Stoga predlažu da se apelacija odbaci kao nedopuštena.
7. Ustavni sud, u skladu sa članom 26. stav 2. Pravila Suda, dostavio je apelantu odgovore na apelaciju Općinskog i Kantonalnog suda i Općinskog javnog pravobraniteljstva i zatražio od apelanta da se izjasni o njihovim navodima o tome da su u cijelosti namirena njegova potraživanja.
8. Apelant je 11. februara 2009. godine dostavio odgovor, navodeći, između ostalog, da je predmet izvršenja u pogledu glavnog duga, troškova sudskog postupka, kao i izvršnog postupka okončan, te da je i dalje ostala sporna isplata zateznih kamata. S tim u vezi, apelant je dostavio Zaključak Općinskog suda broj I-627/02 od 11. aprila 2007. godine kojim je Sud u ovom predmetu odredio da se provede vještačenje vještaka finansijske struke kojem je naloženo da izvrši obračun spornih kamata u ovom predmetu. Postupak vještačenja je u toku, jer je izvršenik zatražio da se izvede nadvještačenje zbog značajne nesaglasnosti nalaza vještaka kojeg su posebno angažirali apelant i izvršenik.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud je zaključio da prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila, apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Odluku Ustavnog suda broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava, budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud je utvrdio da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje obustavljen radi primjene odredaba Zakona o privremenom odgađanju. U svojim prijašnjim odlukama Ustavni sud je usvojio stav u vezi s tim i zaključio da u takvim slučajevima postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda postoji kada takav zakon ili drugi akt stavlja „pretjeran teret na pojedince“, čime se ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca (vidi, između ostalih, Odluku Ustavnog suda broj AP 969/04 od 23. marta 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 27/05). U kontekstu konkretnog predmeta je važno naglasiti da Ustavni sud svojim odlukama nije nalagao da se izvrše presude koje su bile predmet obustave izvršenja, nego je dat nalog nadležnim vlastima da izmijene odredbe zakona za koje je utvrđeno da na pojedince stavljaju pretjeran teret s obzirom na to da imaju pravosnažne presude u svoju korist.
12. U konkretnom slučaju, uprkos postojanju pravosnažnog rješenja o obustavi postupka izvršenja, nastavljeno je izvršenje presude kojom je apelantu dosuđena naknada štete na način da je apelantovo potraživanje iz presude gotovo u cijelosti izmireno. Prema raspoloživim informacijama koje je dao apelant, ostao je neizmiren dio kamata i u tom dijelu se provodi izvršenje, odnosno provodi se vještačenje kako bi se utvrdio iznos kamata koji apelantu pripada. Imajući u vidu činjenicu da se ovaj postupak izvršenja provodi uprkos tome što postoji pravosnažno rješenje doneseno na zakonit način, kojim je postupak obustavljen radi primjene Zakona o privremenom odgađanju, Ustavni sud ne može razmatrati ovaj postupak sa aspekta poštivanja apelantovih ustavnih prava.
13. S obzirom na navedeno, apelantovi navodi o tome da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne presude očigledno su neosnovani, odnosno nema ništa što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić