Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-105/09 (UNA-S d.j.l)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-105/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-105/09, rješavajući apelaciju UNA-
S d.j.l., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija UNA-S d.j.l. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-
1964/03 od 8. oktobra 2008. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-2868/02 od 13. juna 2003. godine, Rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Bihać, broj 10-1/02-15-
1547-3/02 od 13. novembra 2002. godine i Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Bihać, broj 10-1/02-15-1547-3/02 ŠH-1 od 21. oktobra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. UNA-S d.j.l. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 13. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1964/03 od 8. oktobra 2008. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj 07-15-2868/02 od 13. juna 2003. godine, Rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Bihać (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-1/02-15-1547-3/02 od 13. novembra 2002. godine i Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Bihać, broj 10-1/02-15-1547-3/02 SH-1 od 21. oktobra 2002. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni porezni ured).
2. Kantonalni porezni ured je u predmetu prinudne naplate, donio Rješenje, broj 10-1/02-15-
1547-3/02 ŠH-1 od 21. oktobra 2002. godine, a kojim je određena prinudna naplata poreznih obveza apelanta u ukupnom iznosu od 375.552,21 KM.
3. Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu, Poreznoj upravi, koja je donijela Rješenje 10-1/02-15-1547-3/02 od 13. novembra 2002. godine, a kojim je odbijena žalba apelanta. Odlučujući o žalbi apelanta, protiv Rješenja Porezne uprave, broj 10-1/02-15-1547-3/02 od 13. novembra 2002. godine, doneseno je Rješenje Federalnog ministarstva, broj 07-15-2868/02 od 13. juna 2003. godine, koje je istu odbilo.
4. Protiv Rješenja Federalnog ministarstva, broj 07-15-2868/02 od 13. juna 2003. godine, apelant je pokrenuo upravni spor, nakon čega je Vrhovni sud Presudom, broj U-1964/03 od 8. oktobra 2008. godine, tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju Presude je navedeno da su nižestepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način, odnosno da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, te da se u konkretnom slučaju radi o obaveznoj prinudnoj naplati javnih prihoda.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, ukoliko je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić