Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-130/08 (L. K.-S.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-130/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 130/08, rješavajući apelaciju Ljube Krstić-Svrabić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljube Krstić-

Svrabić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000 763 od 24. decembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj P-59/2000 od 5. oktobra 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljuba Krstić-Svrabić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Siska, Republika Hrvatska, koju zastupa Dragomir Živanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 11. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000 763 od 24. decembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-59/2000 od 5. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Loparama broj P-59/2000 od 5. maja 2000. godine razveden je brak između apelantkinje i tužioca Maksima Krstića (u daljnjem tekstu: tužilac). Tokom postupka sud je apelantkinji postavio privremenog zastupnika, jer je apelantkinjina adresa bila sudu nepoznata i nedostupna. Presuda je postala pravosnažna danom donošenja, jer su se tužilac i privremeni zastupnik tužene/apelantkinje odrekli prava na žalbu.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj P-59/2000 od 5. oktobra 2000. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 763 od 24. decembra 2007. godine, odbačen je apelantkinjin predlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj P-59/2000 od 5. maja 2000. godine kao neblagovremen.

4. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelantkinja se žali na Rješenje Okružnog suda broj 012-0-Gž-

07-000 763 od 24. decembra 2007. godine i Rješenje Osnovnog suda broj P-59/2000 od 5. oktobra 2007. godine, kojima je odbačen kao neblagovremen njen predlog za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Osnovnog suda u Loparama broj P-59/2000 od 5. maja 2000. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži ponavljanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove. Naime, u tim slučajevima postoji presuda kom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243).

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o predlogu za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda u Loparama broj P-59/2000 od 5. maja 2000. godine, kojim je pravosnažno razveden brak između apelantkinje i tužioca, ne tiče odlučivanja o apelantkinjinim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. On se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje pravosnažno okončanog sudskog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-130/08 (L. K.-S.) | Sudska praksa | Aktio