Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-136/08 (Ž. K.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-136/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 136/08, rješavajući apelaciju Željane Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željane Kovačević podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 673 od 30. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-0-P-06-000 114 od 9. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Željana Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Momčilo Glamočanin, advokat iz Gradiške, podnijela je 11. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 673 od 30. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), od 9. oktobra 2006. godine.
2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda, broj 072-0-P-06-000 114 od 9. oktobra 2006. godine, razveden je brak između apelantice i tuženog Dragana Kovačevića (u daljnjem tekstu: tuženi). Zajednička djeca parničnih stranaka iz ovog braka povjerena su na vaspitanje i čuvanje tuženom kao ocu, a apelantica je obavezana da na ime doprinosa za izdržavanje zajedničke maloljetne djece plaća ukupan iznos od 170,00 KM mjesečno, počev od 29. juna 2006. godine, pa dok za to budu postojali uslovi, odnosno do drugačije odluke suda. Istom presudom odbijen je prijedlog apelantice za određivanje privremene mjere kojom bi se maloljetna kćerka parničnih stranaka povjerila na čuvanje i izdržavanje apelantici kao majci do okončanja parničnog postupka. Takođe je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
3. Drugostepenom Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine, žalba apelantice je djelomično uvažena, prvostepena presuda kojom je odlučeno o izdržavanju maloljetne djece je preinačena tako što je apelantica obavezana da za izdržavanje maloljetnog sina plaća iznos od 61,50 KM, a za izdržavanje maloljetne kćerke iznos od 41,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena.
4. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 673 od 30. oktobra 2007. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom slučaju apelantica je u skladu sa odredbom člana 321. stav
2. ZPP-a u tužbi vrijednost spora označila iznosom od 2.400,00 KM. Protivtužbenim zahtjevom tuženi je tražio da sud obaveže apelanticu da doprinosi za izdržavanje maloljetne djece po 150,00 KM mjesečno, što bi ukupno iznosilo 300,00 KM mjesečno. Odredbom člana 317. ZPP-a je propisano da, ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za pet godina. U konkretnom slučaju, apelantica je revizijom pobijala drugostepenu odluku kojom je odlučeno o povjeravanju maloljetne djece tuženom kao ocu u dijelu kojim je ona obavezana da doprinosi za izdržavanje maloljetne djece ukupno 102,50 KM mjesečno, dakle obaveza apelantice u pogledu budućih davanja za period od 5 godina, u skladu sa odredbom člana 317. ZPP-a, je iznosila 6.160,00 KM, pa i kada bi se u skladu sa odredbom člana 318, stav 1. ZPP-a tom iznosu dodao iznos od 2.400,00 KM, vrijednost predmeta spora ne prelazi 10.000,00 KM. S obzirom na navedeno, vrijedost spora u ovom predmetu ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije od 10,000 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine,.
9. S obzirom na to da je apelantici 8. marta 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 115 od 12. februara 2007. godine, što je vidljivo iz dostavnice Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio Presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-
000 115 od 12. februara 2007. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić