Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-167/09 (I. K.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-167/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-167/09, rješavajući apelaciju Ifete Korlatović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ifete Korlatović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08000142 od 2. decembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda Tuzla, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ifeta Korlatović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Sminka Smajlović, advokat iz Tuzle, podnijela je 22. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08000142 od 2. decembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinki sud), broj P-1853/01 od 1. aprila 2005. godine, utvrđeno je da je apelantica stekla pravo svojine po osnovu zajedničke imovine i to na 1/2 jednosobnog stana, kao i na 2/3 porodične stambene zgrade u izgradnji, te su prema tome Selma Grujičić i Samir Mekić (u daljnjem tekstu: tuženi) dužni trpjeti upis apelantice kao suvlasnika na 1/2 jednosobnog stana i 2/3 na neizgrađenom stambenom objektu, kao i da se apelantici naknade troškovi parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi prvotužene, izjavljene protiv Presude Općinskog suda, broj P- 1853/01 od 1. aprila 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine, kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu u dijelu odluke o jednosobnom stanu, preinačio na način, da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava svojine apelantice, po osnovu zajedničke imovine, na 1/2 jednosobnog stana, te prema tome tuženi nisu dužni trpjeti da se apelantica upiše kao suvlasnik na 1/2 jednosobnog stana, dok se u preostalom dijelu prvostepena presuda ukida i predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-08000142 od 2. decembra 2008. godine, odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 10.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizja odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3 člana 237 ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem, broj 070-0-Rev-08000142 od 2. decembra 2008. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantice izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine, u dijelu u kojem je preinačena prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtjev apelantice koji se odnosio na jednosoban stan. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka, u dijelu u kojem je odlučeno o pravu suvlasništva na jednosobnom stanu, u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine. S obzirom da je apelantica 24. avgusta 2007. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica Presudu Kantonalnog suda, broj Gž-839/05 od 12. jula 2007. godine, primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić