Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-176/09 (E. R.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 387
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-176/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-176/09, rješavajući apelaciju Erola Redžepagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Erola Redžepagića, podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Su-
08-00 4999 od 27. novembra 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Erol Redžepagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Mustafa Bračković, advokat iz Sarajeva, podnio je, 23. januara 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Su-08-00 4999 od 27. novembra 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će se zabraniti Općinskom sudu da po uređujućem sucu Miloradu Krkeljašu postupa u predmetu broj 65 0 K 057980 08 K, u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05, u daljnjem tekstu: KZ FBIH), a po optužnici Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj KTP-43/06 od 3. maja 2007. godine.
2. Pred Općinskim sudom je u toku krivični postupak protiv apelanta, zbog osnovane sumnje da je počinio produženo krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 1. KZ FBIH. Apelantov branitelj je, 20. novembra 2008. godine, na zapisnik prije početka glavnog pretresa, podnio zahtjev za izuzeće Milorada Krkeljaša, postupajućeg sudije u predmetu, smatrajući da postoje okolnosti koje razumno mogu ukazivati na njegovu pristrasnost u tom predmetu, iz razloga što je taj sudija učestvovao u svojstvu sudije u izvršnom postupku u kojem su stranke bile privredno društvo «Energoinvest-Commerc», čiji je apelant direktor i zaposlenici tog privrednog društva, te ističući da činjenice iz prethodno vođenih izvršnih postupaka predstavljaju činjenični supstrat na kojem tužilaštvo temelji svoju optužnicu.
3. Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-Su-08-00 4999 od 27. novembra 2008. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelantovog branioca za izuzeće sudije Milorada Krekeljaša.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno se postavljeni zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije odnosi na zakonske razloge za izuzeće propisane članom 39. stav 1. tačka f) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ((«Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07, u daljnjem tekstu: ZKP), i da citirana zakonska odredba pretpostavlja da se zahtjev za izuzeće može tražiti zbog ličnog odnosa sudije prema određenoj pravnoj stvari, koji ga čini sumnjivim za postupanje u konkretnom premetu. U vezi sa tim, Općinski sud je konstatovao da branitelj apelanta u konkretnom slučaju nije pružio takva saznanja o određenim činjenicama, osim što je naveo da je uređujući sudija u predmetnom krivičnom postupku postupao i u izvršnom predmetu, što izaziva sumnju u njegov nepristrasan rad. Međutim, Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski razlozi za izuzeće na koje se pozvao apelantov branilac, zaključivši da ranije postupanje sudije u nekom drugom sudskom postupku i donošenje odluke u tom postupku ne može izazvati sumnju u nepristrasan rad tog sudije, naročito jer ne postoji niti jedan od eventualno ličnih odnosa sudije i apelanta, koji bi ukazivao na sumnju u sposobnost da postupa u predmetnom krivičnom postupku.
5. Apelant navodi da je Općinski sud pogrešno primjenio član 39. stav 1. tačka f) ZKP-a kada je odbio zahtjev za izuzeće sudije Milorada Krkeljaša kao neosnovan, čime je smatra da je došlo do povrede prava njegovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što je dovedeno u pitanje da mu sudi nepristrasan sud.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.
8. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
9. U apelantovom slučaju, rješenje Općinskog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev apelanta za izuzeće postupajućeg sudije i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hrecgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić