Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-300/08 (J. M., M. M., L. R. i M. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-300/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 300/08, rješavajući apelaciju Jelene Makivić, Milana Makivića, Ljilje Redžić rođ. Makivić i Mire Makivić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene Makivić, Milana Makivića, Ljilje Redžić rođ. Makivić i Mire Makivić, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-
001 000 od 21. decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Makivić, Milan Makivić, Ljilja Redžić rođ. Makivić i Mira Makivić, (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, podnijeli su 23. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-001 000 od 21. decembra 2007. godine. Apelanti su 8. februara 2008. godine dopunili apelaciju.
2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-231/03 od 26. decembra 2003. godine, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantima isplati iznos od 2.130,37 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. jula 2003. godine do isplate i na ime troškova postupka iznos od 482,57 KM. Odbijen je tužbeni zahtjev apelanata za preostali dio naknade.
3. Drugostepenom Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-773/04 od 27. juna 2007. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako da je apelantima umjesto iznosa od 2.130,37 KM dosuđen iznos od 969,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. juna 2007. godine, te na ime troškova postupka umjesto iznosa od 482,57 KM iznos od 325,50 KM. Povodom žalbe apelanata prvostepena presuda je u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari ukinuta i tužba u tom dijelu odbačena.
4. Apelanti su protiv Presude Okružnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-07-001 000 od 21. decembra 2007. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Nadalje, navedeno je da je odredbom člana 316. stav 2. ZPP-a propisano je da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a stavom 3. toga člana propisano je da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja se ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ukoliko ne čine glavni zahtjev. U konkretnom slučaju, apelanti su nakon finansijskog vještačenja podneskom od 12. novembra 2003. godine tužbeni zahtjev opredijelili na isplatu duga od 6.405,63 KM na ime glavnog duga i isplatu kamate u iznosu od 2.475,53 KM. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnoj parnici vrijednost glavnog zahtjeva za isplatu duga od 6.405,63 KM na ime glavnog duga, dok se iznos od 2.475,53 KM odnosi na potraživanje za obračunate kamate na taj iznos glavnog duga. Preinačavajući prvostepenu presudu drugostepeni sud je dosudio apelantima na ime glavnog duga iznos od 969,41 KM, te kako su apelanti pobijali drugostepenu presudu proizlazi da je vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznos od 5,436,22 (6.405,63 KM vrijednost glavnog zahtjeva minus dosuđeni iznos na ime glavnog duga 969,41 KM) te on ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedeno, vrijedost spora u ovom predmetu ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije od 10,000 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelanti smatraju da ime je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organima iz člana 16. Ustava Republike Srpske.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv Presude Okružnog suda, broj Gž-773/04 od 27. juna 2007. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj Gž-773/04 od 27. juna 2007. godine,
9. S obzirom na to da je apelantima 14. jula 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda, broj Gž-773/04 od 27. juna 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio Presuda Okružnog suda, broj Gž-773/04 od 27. juna 2007. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić