Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-309/09 (N. S.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-309/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 309/09, rješavajući apelaciju Nusreta Sokolovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nusreta Sokolovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000487 od 25. decembar 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-000 710 od 13. febraura 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-06-000 641 od 21. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nusret Sokolović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, koga zastupa Nedim Begović, advokat iz Visokog, podnio je 4. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000487 od 25. decembar 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-

000 710 od 13. febraura 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-P-06-000 641 od 21. februara 2007. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «kojom će se naložiti Općinskom sudu da obustavi izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 11870/05 od 18. novembra 2005. godine, te da poništi Rješenje Općinskog suda, broj 041-0-Dn-06-000531 od 11. aprila 2006. godine, kojim je izvršena zabilježba izvršenja na nekretninama iz z.k. ul. 318 u K.O. Bulčići i naloži brisanje izvršene zabilježbe izvršenja iz z.k. ul. 318 u K.O. Bulčići», do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Iz sadržaja apelacije proizilazi da je Općinski sud, Zemljišno knjižni ured, rješenjem, broj Dn-

06-000531 od 11. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-

06-001 000 od 23. maja 2006. godine, prihvatio zahtjev tražioca izvršenja A.S. (u daljnjem tekstu: tuženi) za upis zabilježbe izvršenja na nekretninama označenim kao kč. 580, kč. 581, kč. 535, kč. 533, kč. 655, kč. 432, kč. 409/1 i zk. Uloška broj 318 KO Bulčići, vlasništvo apelanta sa 1/1 dijela, a na osnovu rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 11870/05 od 18. novembra 2005. godine, koje je doneseno na osnovu sudske nagodbe zaključene 27. decembra 1996. godine, između apelanta i tuženog.

3. Presudom Općinskog suda, broj 041-0-P-06-000 641 od 21. februara 2007. godine, koja je potvrđena rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 710 od 13. febraura 2008. godine, odbačena je tužba apelanta protiv tuženog, radi poništenja sudske nagodbe, kao neblagovremena. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je apelant tužbu podnio 24. novembra 2006. godine, odnosno nakon više od pet godina od dana saznanja, te je ista neblagovremena, shodno odredbi člana 92. st. 1, 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da se tužba za poništenje sudske nagodbe može podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja. Kantonalni sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud svoju odluku nazvao «presudom», iako ta odluka ima svojstvo «rješenja», jer se njome tužba odbacuje, a tužba se može odbaciti samo rješenjem, kako to izričito propisuju odredbe člana 67. stav 1. tačka 2. i član 175. stav 3. ZPP-a. Međutim, ta okolnost da je prvostepeni sud pobijanoj odluci umjesto pravilnom «rješenje» dao pogrešan naziv «presuda», oduku ne čini nezakonitom, jer iz sadržaja odluke nedvojbeno proizilazi da se tužba odbacuje zato što je neblagovremeno podnesena, i da stoga ta odluka i može imati svojstvo odluke iz odredbe člana 67. stav 1. tačka 2. ZPP-a.

4. Protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 710 od 13. febraura 2008. godine, apelant je uzjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000487 od 25. decembar 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da je, u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju tužitelj u tužbi označi, shodno odredbama člana 53. stav 2. tačka 5. i člana 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP. S obzirom da tužitelj u predmetnoj tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet za izjavljivanje revizije u smislu člana 247. stav 1. u vezi sa članom 254. stav 2. i 4. ZPP-a, jer je ista izjavljena protiv rješenja protiv koga se po zakonu ne može izjaviti.. Po mišljenju suda za dopuštenost revizije nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. ZPP, zbog čega je revizija apelanata odbačena.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000487 od 25. decembar 2008. godine, kojim je iz formalnih razloga odbačena revizija protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 710 od 13. febraura 2008. godine, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda, broj 041-0-P-06-000 641 od 21. februara 2007. godine, a kojom je odbačena apelantova tužba kao neblagovremena.

9. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o zakonitosti sudske nagodbe, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku, koji je propisan odredbama člana 92. st. 1, 2. i 3. ZPP. Također revizija je odbačena iz formalnih razloga u skladu sa članom 237. stav 2. ZPP. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-309/09 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio