Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-322/08 (O. R.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-322/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 322/08, rješavajući apelaciju Obrada Račića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrada Račića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-187/05 od 7. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Obrad Račić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija „Kebo i Guzin“ iz Mostara, podnio je 25. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-187/05 od 7. novembra 2007. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1301/05 od 13. septembra 2005. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose HNK Mostar ( u daljnjem tekstu: Uprava) broj Ur-13-III-474-01/04-2 od 5. aprila 2005. godine.Osporenim rješenjem usvojena je žalba apelanta zbog šutnje administracije, pa je Uprava kao drugostepeni organ sama riješila upravnu stvar po apelantovom zahtjevu za reviziju postupka uzurpacije gradskog građevinskog zemljišta i zahtjevu za povrat predmetnog zemljišta u posjed u smislu člana 87 Zakona o građevinskom zemljištu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 25/03), tako što je pod tačkom 2 osporenog rješenja odbijen zahtjev apelanta za reviziju postupka i povrat zemljišta.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-187/05 od 7. novembra 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj U-1301/05 od 13. septembra 2005. godine.
4. Apelant smatra da mu osporenom presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-187/05 od 7. novembra 2007. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U konkretnom slučaju, apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-187/05 od 7. novembra 2007. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj U-1301/05 od 13. septembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, pobijanom odlukom Vrhovnog suda nije se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te, stoga, slijedi da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić