Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-632/08 (N. K., A. K., A. K. i A. K.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-632/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-632/08, rješavajući apelaciju Nijaza Kadrića, Avdije Kadrić, Alme Kadrić i Almira Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Kadrića, Avdije Kadrić, Alme Kadrić i Almira Kadrića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06- 000932 od 11. decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Kadrić, Avdija Kadrić, Alma Kadrić i Almir Kadrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mensud Đonko, advokat iz Mostara, podnijeli su 26. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000932 od 11. decembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P: 432/03-II od 23. avgusta 2005. godine, obavezan je Biro Zelene karte BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) da na ime naknade štete apelantima isplati iznose pobliže naznačene u dispozitivu navedene presude.
3. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž.1396/05 od 27. aprila 2006. godine uvažena je žalba tuženog protiv presude Općinskog suda, broj P:432/03- II od 23. avgusta 2005. godine, i prvostepena presuda preinačena na način da su tužbeni zahtjevi apelanata u cijelosti odbijeni.
4. Rješavajući o reviziji apelanta protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž.1396/05 od 27. aprila 2006. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 070-0-Rev-06-000932 od 11. decembra 2007. godine, kojim je revizija odbačena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Budući da visina pobijanog dijela pravomoćne presude nije u iznosu koji je propisan članom 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelanti smatraju da su im pobijanim rješenjem povrijeđena prava iz člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000932 od 11. decembra 2007. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž.1396/05 od 27. aprila 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž.1396/05 od 27. aprila 2006. godine.
8. S obzirom da je presuda Kantonalnog suda, broj Gž.1396/05 od 27. aprila 2006. godine apelantima uručena 16. maja 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić