Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1456/08 (E. R.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1456/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1456/08, rješavajući apelaciju Ešrefa Rožajca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ešrefa Rožajca podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-
06-003077 od 26. februara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-P-06-000574 od 27. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ešref Rožajac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, podnio je 20. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-003077 od 26. februara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-P-06-
000574 od 27. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 065-0-P-06-000574 od 27. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-003077 od 26. februara 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi rješenje tuženog, UNIS „PRETIS NIS“ d.d. Vogošća, o prestanku radnog odnosa, broj 1054/05 od 10. novembra 2005. godine, i naloži tuženom da apelanta vrati na poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, te da mu na ime naknade plate za period od januara 2002. do januara 2006. godine isplati iznos od 10.800,00 KM sa zakonskim zateznima kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i iznos od 300,00 KM pojedinačno za svaki naredni mjesec do povratka na posao, sa zakonskim zateznima kamatama od 15 dana narednog mjeseca za prethodni mjesec i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Općinski sud je naveo da je vrijednost predmeta spora 10.800,00 KM.
3. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene odluke.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
8. U konkretnom slučaju, u prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 10. 800,00 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić