Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1464/07 (S. V.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1464/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1464/07, rješavajući apelaciju Svjetlane Vujičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svjetlane Vujičić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-180/05 od 12. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-533/04 od 12. marta 2004. godine, i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-

23-P-98/02 od 29. jula 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Svjetlana Vujičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Mara Đurasek iz Sarajeva, podnijela je 22. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-180/05 od 12. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-533/04 od 12. marta 2004. godine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-P-

98/02 od 29. jula 2003. godine (u daljnjem tekstu: Uprava).

2. Rješenjem Uprave, broj 23-04/II-23-P-98/02 od 29. jula 2003. godine, odbijen je apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Malta broj 19/4, a Rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-533/04 od 12. marta 2004. godine, poništeno je Rješenje Uprave, broj 23-04/II-23-P-98/02 od 29. jula 2003. godine, i stvar je riješena tako što je odbačen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana koji je podnesen 28. februara 2002. godine, kao neblagovremen.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj U-180/05 od 12. marta 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice protiv Rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-533/04 od 12. marta 2004. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno, na osnovu Evidencionog lista Odsjeka vojnostambenog fonda od 2. jula 1997. godine, da je predmetni stan bio uslovan za stanovanje 4. oktobra 1999. godine, kao i da ga je koristilo drugo lice. S obzirom na navedeno, ocjenjeno je da je pravilan zaključak Ministarstva da je zahtjev za povrat stana u posjed, koji je apelantica podnijela 28. februara 2002. godine, neblagovremen u smislu člana 5. i 18e. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 5. Zakona o prestanku primjene, rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su proglašeni napuštenim je 4. juli 1999. godine, i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, a članom 18e. istog Zakona je predviđeno da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana zaključno sa 30. junom 2002. godine. Budući da je apelantica podnijela Upravi zahtjev za vraćanje stana u posjed 28. februara 2002. godine, slijedi da je zahtjev podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova, pa je odbačen kao neblagovremen.

8. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelantica nije podnijela blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Upravi, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg nadležni organi i Kantonalni sud nijsu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1464/07 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio