Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1625/08 (H. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1625/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-1625/08, rješavajući apelaciju Hasiba Muslije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 13., člana 20. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasiba Muslije, podnesena zbog dužine postupka pred Komisijom za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasib Muslija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je, 2. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka pred Komisijom za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija).
2. Apelant je u apelaciji naveo da je bio zaposlen kod poslodavca RO „Montaža“ OOUR Instalacije Doboj do maja 1992. godine, kada mu je nezakonito prestao radni odnos. Nadalje, naveo je da je u zakonom predviđenom roku podnio zahtjev Komisiji za utvrđivanje prava na otpremninu u smislu člana 152. Zakona o radu Republike Srpske, ali da po zahtjevu nije odlučeno, iako je podnosio urgencije za rješavanje istog. U prilog svojim navodima, apelant je dostavio fotokopije dostavnica urgencija od 13. juna 2007. godine i 12. marta 2008. godine, upućenih Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Takođe, istakao je da je nepostupanjem Komisije po zahtjevu povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je postavio zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete.
3. Ustavni sud je 11. juna 2008. godine, na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatražio od Ministarstva-Komisije, da dostavi odgovor na apelaciju. Ministarstvo je 30. jula 2008. godine dostavilo odgovor na apelaciju u kojem je istaklo da u svojoj bazi podataka lica koja su podnijela zahtjeve Komisiji nisu našli ime apelanta, kao i da su od apelanta zatražili da dostavi dokaz da je svoj zahtjev predao blagovremeno. Takođe, Ministarstvo je 29. avgusta 2008. godine dostavilo Ustavnom sudu dopis u kojem je navedeno da je Ministarstvo od Ustavnog suda primilo fotokopije dostavnica apelantovih urgencija, ali da iste ne predstavljaju dokaz da ja apelant u zakonskom roku podnio zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu, kao i da se apelant prismenim putem izjasnio da ne posjeduje dokaz o tome da je zahtjev podnio u zakonskom roku.
4. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tačka 3. Ustavnog suda, odnosno nije sadržavala dokaz da je apelant podnio zahtjev Komisiji za ostvarivanje prava na otpremninu, od apelanta je 7. oktobra 2008. godine u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda zatraženo da u roku do 15 dana od dana prijema tog dopisa dostavi dokaz da je podnio takav zahtjev Komisiji. Apelant je primio dopis 9. oktobra 2008. godine, ali u ostavljenom roku, koji je istekao 24. oktobra 2008. godine, nije dostavio dokaz o podnošenju zahtjeva.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 13. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 13. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;
6. U konkretnom slučaju apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz člana 19. stav 2. tačka
3. Pravila Ustavnog suda, odnosno dokaz na kojem se apelacija zasniva, a u ostavljenom roku apelant nije dopunio/precizirao apelaciju.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 13. i člana 20. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić