Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/08 (B.B)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1824/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1824/08, rješavajući apelaciju B.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.B. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 008-0-Gž-08-000 057 od 9. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj P. 342/04 od 7. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. B.B. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 19. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-08-000 057 od 9. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 342/04 od 7. decembra 2007. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanatice protiv tužene Z.V. (u daljnjem tekstu: tužena), radi predaje u posjed nekretnine, Općinski sud je presudom, broj P. 342/04 od 7. decembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-08-000 057 od 9. aprila 2008. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud naloži tuženoj da joj preda u posjed obiteljsku stambenu kuću i parcelu na kojoj je izgrađena kuća, označenu kao k.č. 833/3 upisanu u posjedovni list br. 815 KO Sovići, zv. Drljevac u površini od 1482 m², te da joj naknadi troškove postupka.
3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 30. juna 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je između ostalog naveo, da je punomoćnik apelantice na glavnoj raspravi održanoj 9. jula 2007. godine odredio vrijednost spora na iznos od 11.000,00 KM.
4. Apelantica protiv presude Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-08-000 057 od 9. aprila 2008. godine nije izjavila reviziju, iako je kao vrijednost spora određen iznos od 11.000,00 KM, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
5. Apelantica se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica nije protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine iako je to mogla učiniti. Naime, član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj broj 53/03) propisuje u stavu 2. da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Apelanticin tužbeni zahtjev u iznosu od 11.000,00 KM je pravosnažno odbijen, što znači da je revizija u konkretnom slučaju bila dozvoljena. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelantica je propustila protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogla tražiti da se pred redovnim sudom ispita primjena materijalnog i procesnog prava, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelantica nije iscrpila sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić