Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/08 (D.D. «Gradski i prigradski saobraćaj» Tuzla)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1938/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1938/08, rješavajući apelaciju D.D. «Gradski i prigradski saobraćaj» Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.D. «Gradski i prigradski saobraćaj» Tuzla, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000418 od 8. aprila 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž- 1760/05 od 29. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D.D. «Gradski i prigradski saobraćaj» Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupaju Rifat i Nihad Konjić, advokati iz Tuzle, podnio je 26. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000418 od 8. aprila 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2459/03 od 19. septembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Asima Husagića (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio da sud obaveže apelanta da mu na ime razlike plaća za period od 23. septembra 2002. godine do 31. marta 2005. godine isplati ukupni iznos od 14.405,58 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate.

3. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine, djelimično uvažio žalbu tužioca i preinačio prvostepenu presudu, tako što je obavezao apelanta da tužitelju na ime razlike plaća za period od 23. septembra 2002. godine do 31. marta 2005. godine isplati ukupan iznos od 8.478,14 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima prvostepenog i drugostepenog postupka, dok je odbijen višak tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa naknade razlike plaća.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, na osnovu koje je Vrhovni sud donio rješenje, broj 070-0- Rev-07-000418 od 8. aprila 2008. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 8.478,14 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi cenzus od 10.000 KM iz člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te kako odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi reviziju apelanata odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000418 od 8. aprila 2008. godine, odbacio kao neblagovremenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine.

9. Obzirom na to da je punomoćniku apelanta 30. decembra 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1760/05 od 29. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je punomoćnik apelanta primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/08 (D.D. «Gradski i prigradski… | Sudska praksa | Aktio