Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1940/08 (D.D. „Gradski i prigradski saobraćaj„ Tuzla)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1940/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1940/08, rješavajući apelaciju D.D. „Gradski i prigradski saobraćaj„ Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.D. „Gradski i prigradski saobraćaj„ Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000943 od 28. aprila 2008. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. D.D. „Gradski i prigradski saobraćaj„ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tahiba Bajramović, advokatica iz Tuzle, podnio je 27. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000943 od 28. aprila 2008. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine, djelimično je uvažena žalba tužitelja B.M. izjavljena protiv presude Općinskog suda u Tuzli, broj P.512/03 od 2. septembra 2004. godine, u postupku kojeg je pokrenuo protiv apelanta radi poništenja ugovora o radu i isplate razlike plaće i regresa, i prvostepena presuda je preinačena tako što je apelant obavezan da tužitelju isplati razliku plaće i regresa u iznosima bliže navedenim u izreci presude i da nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000943 od 28. aprila 2008. godine, odbačena kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi iznosi 9.000 KM, a vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 9.445,31, koliko je tužitelju dosuđeno nakon donošenja drugostepene presude, te da navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant se žali na povredu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000943 od 28. aprila 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine.
8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 1681/04 od 22. decembra 2006. godine, uručena 26. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić