Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2101/07 (Ć. Đ.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2101/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-2101/07, rješavajući apelaciju Ćazima Đuzelovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćazima Đuzelovića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1139/02 od 23. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćazim Đuzelović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 16. jula 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1139/02 od 23. maja 2007. godine.
2. Tačkom 1. dispozitiva Rješenja Ministarstva odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) broj 04-34-4-1464/01 od 11. aprila 2001. godine, apelant je stavljen na raspolaganje, odnosno u status neraspoređenog profesionalnog vojnog lica u trajanju od 12 mjeseci, počev od 1. februara 2001. godine do 1. februara 2002. godine, te je tačkom 2. je određeno da za vrijeme trajanja tog statusa ostvaruje pravo na plaću koju je ostvario u januaru 2001. godine, dok je tačkom 3. određeno da, ukoliko apelant za vrijeme trajanja statusa iz tačke 1. tog rješenja ne bude raspoređen u Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine ili drugi organ uprave, prestaje mu služba poslije isteka otkaznog roka, o čemu će se donijeti posebno rješenje. Takođe, tačkom 4. je određeno da apelantu služba prestaje prije isteka roka iz tačke 1. tog rješenja bez prava na otkazni rok, istekom roka utvrđenog ugovorom o prijemu u profesionalnu vojnu službu. Apelant je izjavio prigovor protiv Rješenja broj 04-34-4-1464/01 od 11. aprila 2001. godine, ali navodi da po istom nije odlučeno.
3. Rješenjem FMO-a broj 04-34-4-5711/01 od 10. decembra 2001. godine, je određeno da apelantu prestaje profesionalna vojna služba na dan 19. decembra 2001. godine, zasnovana Ugovorom o prijemu u profesionalnu vojnu službu od 19. decembra 1997. godine, zbog isteka ugovora.
4. Nakon toga, FMO je Rješenjem broj 04-34-5-1464-1/01 od 12. marta 2002. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za obnovu postupka u predmetu broj 04-34-4-1464/01 od 11. aprila 2001. godine, sa obrazloženjem da je u ranijem upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje i da je u skladu sa zakonom doneseno rješenje o prestanku službe zbog isteka roka iz ugovora o prijemu u profesionalnu vojnu službu na određeno vrijeme.
5. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja FMO-a broj 04-34-5-1464-1/01 od 12. marta 2002. godine, koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj U-1139/02 od 23. maja 2007. godine.
6. Apelant je u apelaciji izložio hronologiju događaja vezanih za stavljanje u status neraspoređenog profesionalnog vojnog lica, prestanak profesionalne vojne službe i obnovu postupka, te je naveo da su osporenom odlukom povrijeđene odredbe člana II, stav 3. i 4. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, iz njegovih navoda u apelaciji proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Prije svega, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu, u analognom slučaju, prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, odluku Ustavnog suda AP-2919/07 od 13. decembra 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija u tom dijelu dalje razmatra s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić