Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2176/08 (S. Đ.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Povrat stana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2176/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2176/08, rješavajući apelaciju Stanislava Đurasovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanislava Đurasovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-38/05 od 14. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanislava Đurasovića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj UP/II-09-03-25-399/03 od 13. aprila 2005. godine i rješenja Odjela za stambene poslove Grada Mostara, Područni ured Mostar-Zapad, broj 07/II-3-2961/98 od 20. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanislav Đurasović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Maja Škoro, advokatica iz Mostara, podnio je 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-38/05 od 14. maja 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP/II-09-03-25-399/03 od 13. aprila 2005. godine i rješenja Odjela za stambene poslove Grada Mostara, Područni ured Mostar-Zapad (u daljnjem tekstu: Odjel), broj 07/II-3-2961/98 od 20. septembra 2004. godine.
2. Rješenjem Odjela, broj 07/II-3-2961/98 od 20. septembra 2004. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta kojim je tražio vraćanje u posjed stana u Mostaru, ulica Rudarska broj 224, površine 34 m², u naravi jednosoban.
3. Rješenjem Ministarstva, broj UP/II-09-03-25-399/03 od 13. aprila 2005. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Odjela.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-38/05 od 14. maja 2008. godine, odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-38/05 od 14. maja 2008. godine
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-38/05 od 14. maja 2008. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine
9. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj U: 1311/05 od 20. juna 2005. godine, koja je uručena punomoćniku apelanta 22. juna 2005. godine, što je vidljivo iz dostavnice Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. jula 2008. godine. Iz ovoga proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić