Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2872/07 (A. A.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 18e
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2872/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 2872/07, rješavajući apelaciju A. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. A. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-06-000 564 od 3. oktobra 2007. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona Zenica, broj 12-23-963/03 od 8. novembra 2006. godine i Rješenja Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Maglaj, broj 01/IV-3-23-2017-1/02 od 2. juna 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ante Antunović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnio je 29. oktobra 2007. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-06-000 564 od 3. oktobra 2007. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona Zenica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-963/03 od 8. novembra 2006. godine i Rješenja Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Služba), broj 01/IV-3-23-
2017-1/02 od 2. juna 2002. godine.
2. Rješenjem Službe, broj 01/IV-3-23-2017-1/02 od 2. juna 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva, broj 12-23-963/03 od 8. novembra 2006. godine, odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u Maglaju, podnesen 26. juna 2002. godine.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-U-06-000 564 od 3. oktobra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv Rješenja Ministarstva, broj 12-23-963/03 od 8. novembra 2006. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da se ne radi o stanu koji je bio u tolikoj mjeri oštećen da nije bio uslovan za stanovanje, te da je jedino relevantno stanje oštećenosti ili uništenosti stana u trenutku podnošenja apelantovog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed, a ne njegova oštećenost ili uništenost u toku rata, nakon čega je renoviran. S obzirom na navedeno, ocjenjeno je da je pravilan zaključak Ministarstva i Službe da je zahtjev za povrat stana u posjed, koji je apelant podnio 26. juna 2002. godine, neblagovremen u smislu člana 18e. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 5. Zakona o prestanku primjene, rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su proglašeni napuštenim je 4. juli 1999. godine, i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, a članom 18e. istog Zakona je predviđeno da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine. Budući da je apelant podnio Službi zahtjev za vraćanje stana u posjed 26. juna 2002. godine, slijedi da je zahtjev podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova, pa je odbačen kao neblagovremen.
8. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelant nije podnio blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspio opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Službi, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju koje nadležni organi i Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić