Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3008/07 (R.D.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3008/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine u predmetu broj AP 3008/07, rješavajući apelaciju R.D., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15, te člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.D. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1122/04 od 3. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih shodno zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. R.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, kog zastupa Čedo Niškanović, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1122/04 od 3. oktobra 2007. godine.

2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-68/02 od 20. oktobra 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-050-01-873/04 od 7. septembra 2004. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Petog kongresa KPJ broj 9 u Banjoj Luci.

3. Presudom Vrhovnog suda broj U-1122/04 od 3. oktobra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena u upravnom sporu protiv drugostepenog rješenja. Vrhovni sud je naveo da je Zakonom o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat kod Ministarstva bio 19. april 2000. godine, a obzirom da je apelant navedeni zahtjev podnio 20. juna 2002. godine prvostepeni i drugostepeni organ pravilno su odlučili kada su apelantov zahtjev odbacili kao neblagovremen.

4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Protokola 4 Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće shodno zakonu;“

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 16 Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova je 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod CRPC komisije. Budući da je apelant 20. juna 2002. godine podnio zahtjev za povrat stana, slijedi da je zahtjev podnesen nakon isteka rokova iz gore citiranih članova, pa je on odbačen kao neblagovremen.

8. Da bi u postupku pred Ustavnim sudom, moglo da se raspravlja o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao blagovremeno da podnese zahtjev za povrat u posjed stana ili da opravda zašto nije u mogućnosti da blagovremeno podnese zahtjev, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda broj U 22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine.

9. Kako apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspio da opravda ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, zbog toga što nije blagovremeno podnio zahtjev Odsjeku, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na osnovu kog nadležni organi nisu mogli meritorno da odlučuju, jer on nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće shodno zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3008/07 (R.D.) | Sudska praksa | Aktio