Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3375/07 (N.Z.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3375/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3375/07, rješavajući apelaciju N.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Z. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje, broj 015-0-Gž-06-000 265 od 24. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda Trebinje, broj P-302/05 od 5. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Z. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-06-000 265 od 24. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-302/05 od 5. januara 2006. godine.
2. Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Opštine Trebinje i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS Banja Luka, radi uzurpacije nekretnine.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-302/05 od 7. novembra 2005. godine, vraćena je podnesena tužba apelantu da istu u roku od osam dana uredi u smislu čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-302/05 od 5. januara 2006. godine, utvrđeno je da je tužba povučena u ovoj parnici, uz obrazloženje da s obzirom da apelant nije u ostavljenom roku od osam dana od dana prijema dostavio uređenu tužbu, sud je riješio kao u izreci shodno članu 336. stav 3. ZPP.
5. Okružni sud , rješavajući po žalbi apelanta, donio je Rješenje, broj 015-0-Gž-06-000 265 od 24. oktobra 2006. godine, kojim je žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu uz obrazloženje da je apelant lično primio prvostepeno rješenje 19. januara 2006. godine, o čemu postoji povratnica o prijemu u spisu predmeta, a žalbu uputio putem pošte preporučenom pošiljkom 17. aprila 2006. godine (koverta sa žigom pošte u spisu), pa je drugostepeni sud shodno ovlašćenju iz člana 225. ZPP istu odbacio, s obzirom da neblagovremenu žalbu nije odbacio prvostepeni sud.
6. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz čl. II/3.a) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Rješenjem Osnovnog suda, broj P-302/05 od 5. januara 2006. godine, utvrđeno je da je apelantova tužba povučena u ovoj parnici. Naime, Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu, shodno uputi istog suda. Nadalje, apelant je potom protiv navedenog rješenja podnio žalbu Okružnom sudu, koja je Rješenjem, broj 015-0-Gž-06-000 265 od 24. oktobra 2006. godine, odbačena kao neblagovremena. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić