Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3555/08 (L. M.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3555/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3555/08, rješavajući apelaciju Lepe Mašić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Lepe Mašić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 395 od 3. septembra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Lepa Mašić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gacka, koju zastupa Radenko Todorović, advokat iz Gacka, podnijela je 7. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 395 od 3. septembra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-

Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-

P-07-000-004 od 26. oktobra 2007. godine poništena su rješenja Osnovnog suda u Foči, pobliže određena u dispozitivu predmetne presude. Tim rješenjima je utvrđeno da apelantkinji prestaje radni odnos sa 30. novembrom 2006. godine, te je tuženi, Osnovni sud u Foči (u daljnjem tekstu: tuženi), obavezan da apelantkinju vrati u radni odnos i da joj isplati naknadu na ime izgubljene plate i drugih primanja koja bi joj kao radniku pripadala shodno Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i ugovoru o radu, a na radnom mjestu koje ogovara njenim radnim i stručnim sposobnostima, počevši od 1. decembra 2006. godine do momenta vraćanja u radni odnos, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od dospijeća svakog mjesečnog iznosa plate pa do isplate, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tuženi je protiv Presude Osnovnog suda broj 095-0-P-07-000-004 od 26. oktobra 2007. godine podnio žalbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 015-0-Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine usvojio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio apelantkinjinu tužbu i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Apelantkinja je izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-

Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 395 od 3. septembra 2008. godine.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da je stavom 3 istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, navedeno je da je odredbom člana 321 stav 2 ZPP propisano da je, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelantkinja, uređujući tužbu, pismenim podneskom od 13. marta 2007. godine vrijednost predmeta spora označila na 50.00 KM, a kako nije postavila opredijeljen zahtjev u pogledu novčanih potraživanja iz radnog odnosa, zaključio je da vrijednost predmeta spora ne može da se odredi sabiranjem vrijednosti svih zahtjeva u smislu člana 318 stav 1 ZPP. Stoga, Vrhovni sud je našao da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost spora koja je označena u uređenoj tužbi, te je zaključio da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus iz člana 237 stav 2 ZPP, i da se nisu stekli uslovi iz stava 3 istog člana, jer odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima, pa je primjenom člana 247 ZPP odbacio reviziju kao nedozvoljenu.

6. Apelantkinja se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok za podnošenje apelacije.

8. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelantkinja je protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine izjavila reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08- 000 395 od 3. septembra 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine.

10. S obzirom na to da je apelantkinji 29. januara 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 474 od 22. januara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. novembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelantkinja primila osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelantkinja podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3555/08 (L. M.) | Sudska praksa | Aktio