Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3639/08 (J. C.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3639/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-3639/08, rješavajući apelaciju Jakova Cvijetinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jakova Cvijetinovića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-08-000 146 od 26. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1482/02 od 15. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jakov Cvijetinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnio je, 18. novembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 146 od 26. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
1482/02 od 15. juna 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-1482/02 od 15. juna 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine, u cjelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja Rajka Šarenca (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o zamjeni stanova, zaključen između tužitelja i apelanta 26. aprila 1996. godine u Banjoj Luci i ovjeren od strane VP 7001 Banja Luka, pod brojem 28/I-180 od 7. juna 1996. godine. Takođe, predmetnom presudom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se apelant obaveže da mu preda odgovarajuću dokumentaciju predmetnog stana, dok je apelant obavezan da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.309,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nakandu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.
3. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 118-0-Rev-08-
000 146 od 26. septembra 2008. godine.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi, dok je stavom 3. iste zakonske odredbe propisano da ako je u slučaju iz stava 2. tog člana tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti spora, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da je tužitelj u konkretnom slučaju, u tužbi u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost spora označio na iznos od 100,00 KM, a da prvostepeni sud nije po ovlaštenju iz člana 321. stav 3. ZPP-a provjeravao tačnost označene vrijednosti predmeta spora. Shodno tome, Vrhovni sud je zaključio da je u predmetnoj parnici mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi na iznos od 100 KM. Takođe, sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 146 od 26. septembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj Gž-1161/04 od 30. oktobra 2007. godine. S obzirom da je apelant 10. decembra 2007. godine izjavio reviziju protiv naprijed navedene presude Okružnog suda, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. novembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić