Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3823/08 (D. K.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3823/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3823/08, rješavajući apelaciju Drage Kerića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Drage Kerića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-593/04 od 4. septembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj U-200/04 od 15. oktobra 2004. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-1869/01 od 29. jula 2004. godine i Zaključka Službe za urbanizam, stambene i inspekcijske poslove Opštine Tešanj broj 05/2-23.6-2211/01 od 19. novembra 2001. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Kerić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kog zastupa punomoćnik Svetozar Pejčić iz Tešnja, podnio je 10. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-593/04 od 4. septembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-200/04 od 15. oktobra 2004. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-1869/01 od 29. jula 2004. godine i Zaključka Službe za urbanizam, stambene i inspekcijske poslove Opštine Tešanj (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05/2-23.6-

2211/01 od 19. novembra 2001. godine.

2. Zaključkom Službe broj 05/2-23.6-2211/01 od 19. novembra 2001. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 12-23-1869/01od 29. jula 2004. godine, odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Tešnju, u Simetrali I, sprat V, stan broj 22 (raniji naziv: ulica Osmana Pobrića) koji je proglašen napuštenim. U postupku je utvrđeno da je apelant zahtjev za povraćaj predmetnog stana podnio 19. oktobra 2001. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj stanova koji su proglašeni napuštenim bio je 4. juli 1999. godine, shodno odredbi člana 5 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 12-23-1869/01 od 29. jula 2004. godine koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj U-200/04 od 15. oktobra 2004. godine, uz obrazloženje da su u konkretnom slučaju nižestepeni organi uprave pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Presude Kantonalnog suda broj U-200/04 od 15. oktobra 2004. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj Už-593/04 od 4. septembra 2008. godine kojom je odbio žalbu.

5. Vrhovni sud je istakao da nisu mogli da se prihvate apelantovi navodi da se Kantonalni sud pogrešno pozvao na odredbu člana 5 Zakona o prestanku primjene, a da je zanemario odredbu člana 11 Zakona o stambenim odnosima zbog toga što se o njegovom zahtjevu odlučivalo, ne na osnovu odredbi Zakona o stambenim odnosima već na osnovu odredbi Zakona o prestanku primjene, kojim je propisan krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj organu uprave. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da je rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj prekluzivne prirode i ne može da se mijenja, niti produžava, bez obzira na postojanje objektivnih i opravdanih razloga za njegovo propuštanje.

6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za povraćaj u posjed stana shodno odredbi člana 5 Zakona o prestanku primjene. Dakle, nadležni upravni organi, te Kantonalni sud i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povraćaj spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom na to da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao da blagovremeno podnese zahtjev za povraćaj stana u posjed ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01; i AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno, van roka, podnio zahtjev na osnovu kog organi uprave, te Kantonalni i Vrhovni sud nisu mogli meritorno da odlučuju, jer nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3823/08 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio