Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3976/08 („Velepromet“ AD Zvornik)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3976/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-3976/08, rješavajući apelaciju „Velepromet“ AD Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Velepromet“ AD Zvornik, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 000 287 08 U od 16. oktobra 2008. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske -Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 06.05/II-450-14/08 od 29. maja 2008. godine i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreska uprava-Područni Centar Zvornik broj 06/1.06/0702-450.2.1-8294/02 od 25. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Velepromet“ AD Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnio je 24. decembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 000 287 08 U od 16. oktobra 2008. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske -Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu:) broj 06.05/II-450-14/08 od 29. maja 2008. godine i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreska uprava-Područni Centar Zvornik (u daljnjem tekstu: Područni centar) broj 06/1.06/0702-450.2.1-8294/02 od 25. decembra 2007. godine.

2. Područni centar je donio Rješenje broj 06/1.06/0702-450.2.1-8294/02 od 25. decembra 2007. godine, kojim su apelantu obustavljene sve isplate preko žiro-računa, pobliže određenih u dispozitivu prvostepenog rješenja i ograničeno pravo da otvori novi račun, radi naplate neizmirenih obaveza po osnovu kamata na glavni dug poreza, prenosom sredstava na račun pobliže određen u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. Područni centar je konstatovao da je apelant, na osnovu člana 74. stav 4. Zakona o poreskoj upravi i Odluke Vlade Republike Srpske o reprogramiranju obaveza od 1. aprila 2002. godine, sa direktorom Poreske uprave Republike Srpske zaključio Sporazum o produženju roka za izmirenje poreskih obaveza od 4. novembra 2002. godine kojim su reprogramirane apelantove poreske obaveze u iznosu od 156.365,16 KM u 48 jednakih mjesečnih rata, uz grejs period od 31. decembra 2003. godine, s tim da prva mjesečna rata dospjeva za naplatu 5. februara 2004. godine. Takođe, našao je da je apelant uplatio posljednju ratu 19. novembra 2007. godine, pa je na iznos reprogramiranih obaveza obračunao kamatu od 1. januara 2002. godine do 19. novembra 2007. godine, po stopi od 0,01% dnevno, u skladu sa odredbama člana 4a. Zakona o dopunama Zakona o otpisu potraživanja i člana 88. Zakona o Poreskoj upravi.

4. Protiv rješenja Područnog centra broj 06/1.06/0702-450.2.1-8294/02 od 25. decembra 2007. godine, apelant je podnio žalbu, koja je Rješenjem Odbora broj 06.05/II-450-14/08 od 29. maja 2008. godine, odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da apelantova obaveza plaćanja kamate propisana članom 75. stav 3. Zakona o poreskoj upravi i da nema potrebe da se ta obaveza posebno uređuje sporazumom o produženju roka za izmirenje dospjelih a nenaplaćenih poreskih obaveza, jer takav sporazum predstavlja samo jedan metod naplate dospjelog poreza, čije odloženo plaćanje je zakonski opterećeno obavezom po osnovu obračunatih kamata. Nadalje, prema ocjeni Odbora, u konkretnom slučaju nije došlo do retroaktivne primjene Zakona o dopunama Zakona o otpisu potraživanja, obzirom da je se odredba člana 4a. tog zakona odnosi na sve odluke Vlade Republike Srpske, kojima su propisani uslovi i način reprogramiranja obaveza po osnovu javnih prihoda. Takođe, Odbor je zaključio da je neosnovan apelantov žalbeni navod da je isplatio iznos kamata prije nego što mu je uručeno osporeno rješenje, konstatujući da iz spisa predmeta neosporno proizilazi da mu je rješenje uručeno istoga dana kada je i doneseno.

6. Apelant je protiv rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 06.05/II-450-14/08 od 29. maja 2008. godine podnio tužbu, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 12 0 U 000 287 08 U od 16. oktobra 2008. godine.

7. Okružni sud je našao da je u konkretnom slučaju nesporno da sporazumima između apelanta i tužene Poreske uprave Republike Srpske nije naznačena obaveza apelanta da izvrši obračun i plaćanje kamata na reprogramirana sredstva, a da je tužena izvršila obračun kamata na sredstva koja su bila obuhvaćena tim sporazumima. Međutim, Sud je konstatovao da su osporena rješenja donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 74,. stav 3, 85. i 88. Zakona o poreskoj upravi i člana 4a. Stav 1. Zakona o dopunama Zakona o otpisu potraživanja, kojima se propisuje da se na obavezu za koju se produžava rok izmirenja, plaća kamata. S obzirom na pravni smisao čl. 74., stav 3., Zakona o poreskoj upravi, Okružni sud je zaključio da je neosporno da ova odredba ima opšti karakter i da se kao takva ima primjeniti u svim slučajevima kada se sporazumno produžava rok za izmirenje poreske obaveze, bez obzira da li je takva obaveza utvrđena u sporazumu. Takođe, Okružni sud je zaključio da odredba člana 4a. Zakona o dopunama Zakona o otpisu potraživanja konkretizuje primjenu odredbe člana 74,. stav 3 Zakona o poreskoj upravi i otklanja dilemu u pogledu poredbe obračunavanja kamata za neizmirene poreske obaveze, koje se izmiruju putem odgovarajućeg sporazuma koji je zaključen na osnovu odluke Vlade Republike Srpske. Stoga, po ocjeni tog suda, u konkretnom slučaju nije došlo do retroaktivne primjene propisa niti nezakonitog postupanja nadležnih organa, kao ni povrede propisa koji se odnose na utvrđeni obračun kamata.

8. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ponavljajući navode koje iznosio u postupku pred organima uprave i Okružnim sudom.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od

23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati neizmirenu kamatu na glavni dug poreza, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o poreskoj upravi i Zakona o dopunama Zakona o otpisu potraživanja, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U vezi sa žalbenim navodima apelanta u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu neizmirenih kamata na glavni dug poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, a kako u konkretnom slučaju nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi prema kojim mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3976/08 („Velepromet“ AD Zvornik) | Sudska praksa | Aktio