Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/08 (DD «INA» Zagreb)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1021/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 1021/08, rješavajući apelaciju DD «INA» Zagreb, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DD «INA» Zagreb podnesena zbog neizvršenja Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-U-06-001 030 od 24. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. DD «INA» Zagreb (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 29. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-001 030 od 24. januara 2008. godine. Apelant je 15. januara 2009. godine predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Vladi Republike Srpske da u roku od 30 dana donese odluku o tome da li prihvata povrat imovine apelanta ili da donese privremenu mjeru da se imovina koja je u posjedu Vlade Republike Srpske preda apelantu u posjed do okončanja postupka po apelaciji.
2. Okružni sud, postupajući po apelantovoj tužbi protiv Vlade Republike Srpske zbog nedonošenja rješenja po apelantovoj žalbi u predmetu povrata imovine, donio je Presudu broj 011-0-
U-06-001 030 od 24. januara 2008. godine. Predmetnom presudom uvažena je apelantova tužba, pa je slijedom toga naloženo Vladi Republike Srpske da u roku od 30 dana, računajući od dana prijema te presude, donese rješenje po žalbi apelanta zbog nedonošenja rješenja po apelantovom zahtjevu podnesenom 28. januara 2005. godine radi povrata imovine. Apelantov zahtjev za naknadu troškova spora odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da je apelant podnio žalbu Vladi Republike Srpske zbog nepostupanja Ministarstva za ekonomske odnose i koordinaciju RS-a po apelantovom zahtjevu za povrat imovine, o kojoj Vlada Republike Srpske nije odlučila u roku od 60 dana niti po proteku roka od 15 dana od ponovljenog traženja. S obzirom na to, Okružni sud je zaključio da su ispunjeni formalni uslovi za podnošenje tužbe u smislu člana 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05), te odlučio kao u dispozitivu presude shodno članu 31. stav 4. Zakona o upravnim sporovima.
3. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja presude Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da se pismeno obraćao ministru privrede i energetike u Vladi Republike Srpske, kao i predsjedniku Vlade Republike Srpske, ali da predmetna presuda još uvijek nije izvršena.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da ako nadležni organ ne donese akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Nadalje, ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, nakon pismenog obraćanja nadležnom organu, zatraži od Okružnog suda da donese akt koji bi u svemu zamijenio akt nadležnog organa. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić