Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3473/08 (D. V.)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3473/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3473/08, rješavajući apelaciju Duška Vagurića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Duška Vagurića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Vagurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mišića podnio je 28. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine.

2. Osnovni sud u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj 92 0 P 000 702 08 P od 25. juna 2008. godine kojom je poništio kao nezakonito rješenje tuženog AD «Boksit» Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) broj I-A-01-1177/06 od 27. novembra 2006. godine o otkazu apelantovog ugovora o radu. Takođe, tuženi je obavezan da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije davanja otkaza ugovora o radu ili na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima radnika. Tuženi je obavezan i da apelantu naknadi izgubljene plate u iznosu od 4.025,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos koja teče od 26. februara 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, da mu na ime izgubljenog regresa isplati iznos od 450,00 KM sa zakonskom kamatom na ovaj iznos koja teče od 26. februara 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe, i da mu na ime izgubljenog toplog obroka isplati iznos od 962,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos koja teče od 26. februara 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom izvršenja. Stavom II izreke predmetne presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zimnice i ogrjeva, te u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 50.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odlučeno da svako snosi svoje troškove postupka.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj 92 0 P 000 702 08 P od 25. juna 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine kojom je apelantova žalba odbijena i presuda Osnovnog suda potvrđena u stavu II izreke, a žalba tuženog je uvažena u stavu I izreke navedene presude. Presuda je preinačena tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi kao nezakonito Rješenje o otkazu ugovora o radu broj I-A-01-1177/06 od 27. novembra 2006. godine, te da ga tuženi vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije davanja otkaza ugovora o radu ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, da mu se na ime izgubljene plate isplati iznos od 4.025,00 KM, da mu na ime izgubljenog regresa isplati iznos od 450,00 KM i da mu na ime toplog obroka isplati iznos od 962,00 KM, sve sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

4. U uvodu prvostepene i drugostepene presude navedeno je da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 KM. Shodno stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine.

5. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži od Ustavnog suda da poništi Presudu Okružnog suda broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine, te da obaveže Republiku Srpsku da mu isplati, na ime nematerijalne štete, iznos od 50.000,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Shodno ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dozvoljena, efektivan pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dozvoljena, tad mora da se iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju, Okružni sud je Presudom broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine, koju apelant osporava apelacijom, donio odluku kojom je apelantova žalba odbijena i presuda Osnovnog suda potvrđena u stavu II izreke, a žalba tuženog je uvažena u stavu I izreke navedene presude i preinačena tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev pobliže naveden u izreci drugostepene presude. U prvostepenoj presudi Osnovnog suda i presudi Okružnog suda navedena je vrijednost spora od 50.000,00 KM. Ustavni sud konstatuje da je apelant protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 P 000 702 08 GŽ od 8. oktobra 2008. godine mogao, shodno odredbama člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) da izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, budući da je označena vrijednost spora 50.000,00 KM, dakle, preko zakonskog limita od 10.000,00 KM. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je shodno članu 76 stav 2 Pravila ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3473/08 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio