Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3479/08 (R. B.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3479/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3479/08, rješavajući apelaciju Radmile Božić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Božić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-07-000 628 od 8. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Radmila Božić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vukosavlja, podnijela je 30. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000 628 od 8. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 086-0-P-06-000 371 od 15. juna 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 628 od 8. oktobra 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantičina tužba kojom je tražila da se obaveže tužena Opština Vukosavlje (u daljnjem tekstu: tužena) da joj po osnovu radnog odnosa u kom je bila sa tuženom, u vremenskom periodu od 9. septembra 1994. godine do 6. jula 1999. godine, prijavi i upiše u evidenciju PIO i zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Doboj, Poslovnica Modriča, a potom izvrši uplatu za navedni vremenski period penzionog i zdravstvenog osiguranja svih pripadajućih novčanih doprinosa, te da apelantici naknadi troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju svoje presude Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. Kako je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu sudu 31. oktobra 2006. godine, a traži sudsku zaštitu za povredu u radnom odnosu koja joj je učinjena u periodu od 9. septembra 1994. godine do 6. jula 1999. godine, sud je zaključio da je predmetna tužba neblagovremena.
4. Okružni sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio tužbu apelantice kao neblagovremenu, ali se pogrešno pozvao na odredbu člana 105. stav 1. Zakona o radu, umjesto na odredbe Zakona o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 25/93) ili na odredbe Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj11/94), bez obzira što su odredbe navedena dva zakona strožije u pogledu rokova za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa, a tužba uslovljena podnošenjem prigovora nadležnom organu u preduzeću odnosno ustanovi, a u odnosu na Zakon o radu koji je u pogledu rokova za podnošenje tužbe povoljniiji za tužioce. Okružni sud je napomenuo da je prvostepeni sud svoju odluku u ovoj pravnoj stvari pogrešno označio kao presudu, jer nije meritorno odlučivao, već je tužbu apelantice iz procesnih razloga odbacio, te je shodno tome trebao donijeti rješenje. Međutim, taj propust nije uticao na konačan ishod postupka, niti su zbog toga povrijeđena prava apelantice, a Okružni sud je takav propust ispravio tako što je o žalbi odlučio rješenjem i pri tome primjenio zakonske odredbe koje se odnose na potvrđivanje rješenja a ne presude.
5. Apelantica navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu radi isplate doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje. Osnovni sud je presudom, broj 086-0-P-06-000 371 od 15. juna 2007. godine, odbacio tužbu kao neblagovremenu. Odlučujući o žalbi apelanta, Okružni sud je rješenjem, broj 013-0-Gž-07-000 628 od 8. oktobra 2008. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješanje/presudu.
9. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić