Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3621/08 (F. F.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3621/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3621/08, rješavajući apelaciju Fatime Fazlagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Fazlagić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000506 od 29. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Fazlagić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-U-
06-000305 od 20. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Fazlagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 18. novembra 2008.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000506 od 29. septembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine. Apelantica je, 18. decembra 2008. godine, dopunila apelaciju.
2. Rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo HNK), broj UPI-09-04-25-12/05 od 30. marta 2006. godine, odbačen je zahtjev Spomenke Drljević iz Mostara (u daljnjem tekstu: tužiteljica), radi iseljenja apelantice iz stana u ulici Maršala Tita broj 84, kao neosnovan.
3. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostepenog rješenja, Federalno Ministarstvo prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Federalno Ministarstvo) je rješenjem, broj UPII/05-23-5-85/06 od 11. maja 2006. godine, poništilo ožalbeno rješenje Ministarstva HNK i odbacilo zahtjev Spomenke Drljević za iseljenje apelantice iz predmetnog stana zbog nenadležnosti, pozivajući se na odredbu člana 30. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, kojom je propisano da će na osnovu zahtjeva ili po službenoj dužnosti stambeni organ donijeti rješenje o ispraženjenju stana odnosno prostorija ako od dana nezakonitog useljenja do pokretanja postupka nije proteklo više od tri godine.
4. Kantonalni sud je u upravnom sporu tužiteljice protiv rješenja Federalnog Ministarstva, broj UPII/05-23-5-85/06 od 11. maja 2006. godine, u upravnoj stvari iseljenja, donio presudu, broj 007-0-
U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine, kojom je tužbu tužiteljice uvažio, poništio rješenje Federalnog Ministarstva i rješenje Ministarstva HNK i rješio, da je apelantica dužna iseliti iz predmetnog stana u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
5. Odlučujući o zahtjevu apelantice za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj 070-0-Uvp-06-
000506 od 29. septembra 2008. godine, kojom je zahtjev apelantice odbio kao neosnovan.
6. Apelantica je naknadno obavijestila Ustavni sud da je Ministarstvo, postupajući po presudi Kantonalnog suda, broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine, donijelo zaključak o dozvoli izvršenja, broj UPI-09-04-25-12/05 od 28. oktobra 2008. godine, a kojim je naloženo iseljenje apelantice iz predmetnog stana za dan 24. novembar 2008. godine.
7. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000506 od 29. septembra 2008. godine
9. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-
000506 od 29. septembra 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njen prijedlog za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantičinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine
10. S obzirom na to da je apelantici, 25. oktobra 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-U-06-000305 od 20. oktobra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. novembra 2008.godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić