Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3970/08 (Mikrokreditna organizacija «Višekruna» Banja Luka)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3970/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3970/08, rješavajući apelaciju Mikrokreditne organizacije «Višekruna» Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Mikrokreditne organizacije «Višekruna» Banja Luka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000 246 od 15. oktobra 2008. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mikrokreditna organizacija «Višekruna» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa direktor Dušanka Višekruna, podnijela je 25. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 246 od 15. oktobra 2008. godine.

2. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za korekciju obaveza i povraćaj više uplaćenog iznosa posebne republičke takse za 2003. i 2004. godinu, Ministarstvo finansija Republike Srpske-Poreska uprava-Područni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) je donijelo Rješenje broj 06/2.02/0702-053-544/05 od 16. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske-Poreska uprava-Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 06/1.01/0104/II-450-24/06 od 24. novembra 2006. godine, kojim je odbilo apelantov zahtjev za storniranje obaveza u iznosu od 3.000,00 KM na vrsti prihoda 722112-Posebna republička taksa.

3. U upravnom postupku je utvrđeno da apelantova obaveza za plaćanje posebne republičke takse proizilazi iz odredbe člana 2 stav 1 tačka 1 i člana 3 Zakona o posebnim republičkim taksama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 8/94, 29/00, 18/01, 22/01, 60/03, 14/04 i 41/05; u daljnjem tekstu: Zakon o posebnim republičkim taksama), kao i iz odredbi Zakona o klasifikaciji djelatnosti i registru jedinica razvrstavanja. Takođe, utvrđeno je da su mikrokreditne organizacije svrstane u oblast finansijskog posredovanja koje obuhvata i granu bankarstva, te da, analogno tome, u pogledu plaćanja posebne republičke takse imaju isti tretman kao i bankarske organizacije.

4. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Odbora broj 06/1.01/0104/II-450-24/06 od 24. novembra 2006. godine koju je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) uvažio Presudom broj 011-0-U-07-000022 od 24. septembra 2007. godine i poništio osporeni akt (u presudi je, vjerovatno greškom, kao datum donošenja drugostepenog rješenja naveden 23. februar 2007. godine).

5. Okružni sud je našao da je pogrešan zaključak organa uprave da mikrokreditne organizacije imaju isti tretman u pogledu plaćanja posebne republičke takse kao i bankarske organizacije. Naime, Okružni sud je naveo da je, shodno odredbama Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 113/04), djelatnost «bankarstvo» označena brojem 65.121, a svrstana je u granu 65.1-monetarno posredovanje, razred 65.12-ostalo monetarno posredovanje, a da je djelatnost «mikrokreditne organizacije», koju obavlja apelant, označena brojem 65.221 i svrstana je u granu 65.2-ostalo finansijsko posredovanje, razred 65.22-ostalo kreditno posredovanje. Takođe, naveo je da je Zavod za statistiku Republike Srpske apelantovu djelatnost svrstao pod šifru 65220-ostalo kreditno posredovanje. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da je Odbor pogrešno postupio kada je apelantovu djelatnost podveo pod djelatnost monetarnog poslovanja, te je, u skladu sa tim, konstatovao da apelant ne podliježe plaćanju posebne republičke takse u iznosu od 3.000 KM.

6. Postupajući u ponovnom postupku povodom Presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-

000022 od 24. septembra 2007. godine, Odbor je donio Rješenje broj 06/1.01/0104/II-450-

1022/07 od 15. novembra 2007. godine kojim je poništio Rješenje Poreske uprave broj 06/2.02/0702-053-544/05 od 16. decembra 2005. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. Međutim, Odbor je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000022 od 24. septembra 2007. godine koji je Vrhovni sud uvažio Presudom broj 118-0-Uvp-07-000 246 od 15. oktobra 2008. godine i preinačio presudu tako što je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.

8. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno da je apelantu u registarskom ulošku Osnovnog suda u Banjoj Luci označena šifra djelatnosti broj 65220-ostalo kreditno iznajmljivanje novca, koja je shodno Zakonu o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 4/97), važećem u vrijeme nastanka sporne obaveze, svrstana u oblast 65 (Sektor I) Finansijsko poslovanje, u koju su, između ostalog, svrstane i djelatnosti banaka i poštanskih štedionica. Pri tom, mikrokreditne organizacije nisu označene posebnom podgrupom (šifrom), niti poimence izdvojene iz tog sektora. Vrhovni sud je naglasio da su tek u Zakonu o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 113/04) mikrokreditne organizacije svrstane u područje J (što odgovara ranijem pojmu «sektor»), Finansijsko posredovanje, i poimenično označene podrazredom (šifrom) 65.221. Takođe, Vrhovni sud je istakao da, shodno odredbama člana 2 stav 1 tačka 1 Zakona o posebnim republičkim taksama, posebnu republičku taksu u godišnjem iznosu od 5.000,00 KM plaćaju pravna lica koja obavljaju djelatnost bankarstva, s tim da se na osnovu odredbe člana 3 tačke 2 zakona, malim pravnim licima ta taksa umanjuje za 40%, tako da iznosi 3.000,00 KM godišnje. Shodno tome, Vrhovni sud je našao da je Odbor osnovano prigovorio da je osporena presuda zasnovana na odredbama Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 113/04), koji je stupio na snagu 5. juna 2005. godine, zaključivši da taj zakon nije bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne obaveze. Naglasivši da u tom zakonu nema odredbi o povratnom dejstvu, Vrhovni sud je zaključio da je njegova primjena suprotna odredbama člana 110 stav 1 Ustava Republike Srpske.

9. Apelant smatra da je osporenom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant navodi da je registrovan 2002. godine, te da je u to vrijeme bio na snazi «Zakon o klasifikaciji djelatnosti iz 1979. godine». Takođe, navodi da su osporenom odlukom mikrokreditne organizacije pogrešno svrstane u banke, iako su neprofitabilne organizacije zasnovane na Zakonu o mikrokreditnim organizacijama, a ne na Zakonu o bankama, te ističe da je pogrešnim svrstavanjem mikrokreditnih organizacija u banke proizvoljno primijenjen «Zakon o klasifikaciji djelatnosti iz 1979. godine».

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

11. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da su osporene odluke, kojima je odbijen apelantov zahtjev za storniranje obaveza prema osnovu više prijavljene Posebne republičke takse, zasnovane na odredbama člana 2 stav 1 tačka 1 i člana 3 Zakona o posebnim republičkim taksama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 8/94, 29/00, 18/01, 22/01, 60/03, 14/04 i 41/05), te odredbama Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 4/97).

12. S obzirom na to da apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je i ranije bio pri stanovištu da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju, sem u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 8/02; i, mutatis mutandis, odluke o dopustivosti br. AP 669/03 od 17. marta 2004. godine i AP 652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a budući da je apelantova obaveza na uplatu takse zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o posebnim republičkim taksama i Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na zloupotrebu prava, Ustavni sud zaključuje da apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju da se odbace kao, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3970/08 (Mikrokreditna organizacija… | Sudska praksa | Aktio