Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3677/08 (M. S.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3677/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP 3677/08, rješavajući apelaciju Muharema Serdarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Serdarevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Serdarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine.
2. Pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u toku je parnični postupak po tužbi apelanta protiv tuženog TP»Marketi» d.d. Sarajevo radi isplate duga.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-P-07-002042 od 22. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine, odbijen je prijedlog apelanta da se predujam troškova vještačenja u navedenom parničnom postupku isplati iz sredstava suda. Općinski sud je obrazložio da na kontu za ugovorene obaveze iz kojih se isplaćuju troškovi vještačenja, nema sredstava za naknadu troškova vještačenja, te da isplata iznosa od 100,00 KM neće dovesti u pitanje apelantovu materijalnu egzistenciju, shodno odredbama člana 401. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant je 24.novembra 2008. godine izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine, o kojoj Vrhovni sud Federacije Bosne i Heregovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još uvijek nije odlučio.
5. Apelant tvrdi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u akcesornom postupku u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za oslobađanje apelanta od naknade troškova vještačenja.
8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.
9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za oslobađanje od naknade troškova vještačenja, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru parničnog postupka odnosi na oslobađanje od troškova vještačenja ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za oslobađanje od troškova vještačenja rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za oslobađanje od troškova vještačenja, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić