Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3875/08 (Z. J.)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3875/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine, u predmetu broj AP 3875/08, rješavajući apelaciju Zvonke Jelice, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonke Jelice podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-
07-000 143 od 22. listopada 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu, Odjel u Jajcu, broj 046-1-P-06-000 457 od 4. siječnja 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonko Jelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca podnio je 15. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-07-000 143 od 22. listopada 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu, Odjel u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-1-P-06-000 457 od 4. siječnja 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 046-1-P-06-000 457 od 4. siječnja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 143 od 22. listopada 2008. godine, utvrđeno je da se tužba koju je apelant podnio protiv Hrvoja Jelice (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v.s. 30.000,00 KM, smatra povučenom. U konkretnom predmetu, sud je primijenio odredbu članka 336. točka 3. Zakona o parničnome postupku («Službene novine FBiH» broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenome roku, a ako bude vraćen bez ispravka, odnosno dopune, odbacit će se. Obzirom na to da je sud Rješenjem broj 046-1-P-06-000 457 od 30. listopada 2006. godine pozvao apelanta da ispravi tužbu tako što će dostaviti točnu adresu tuženog, a da apelant u ostavljenom roku nije postupio prema nalogu suda, sud je odlučio kao u dispozitivu.
3. Apelant nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara članak 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. st. 1. i 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
7. Članak 254. st. 1. i 2, te članak 237. Zakona o parničnome postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glase:
Članak 254. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskoga suda kojim je postupak pravomoćno završen. (2)Revizija protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.
Članak 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao izvanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 136/03 od 19. travnja 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
9. U konkretnome slučaju, apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 143 od 22. listopada 2008. godine mogao, prema odredbama članka 254, a u svezi sa odredbama članka 237. stavak 2. Zakona o parničnome postupku, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, u tužbi, prvostupanjskome rješenju Općinskog suda i rješenju Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 30.000,00 KM, dakle, vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredaba Zakona o parničnome postupku Federacije Bosne i Hercegovine dopuštena revizija protiv drugostupanjskoga rješenja. Prema tomu, apelant je propustio prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostupanjskoga rješenja Kantonalnog suda, izjaviti reviziju u parničnome postupku.
10. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić