Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3943/08 («Lorenčić» d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 26. 02. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3943/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine, u predmetu broj AP 3943/08, rješavajući apelaciju «Lorenčić» d.o.o. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 14. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Lorenčić» d.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 019406 08 Pz od 28. listopada 2008. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. «Lorenčić» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, odvjetnice iz Mostara, podnio je 23. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 019406 08 Pz od 28. listopada 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ps 019406 06 Ps od 19. veljače 2008. godine odbijen je u cijelosti kao neutemeljen tužbeni zahtjev «Lorencic Gmbh Nfg & Co Kg» (u daljnjem tekstu: tužitelj), pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude, podnesen protiv apelanta, zbog povrede prava zaštićenog znaka i radi naknade štete, v.s. 50.000,00 KM, te je obvezan da apelantu naknadi 2.104,00 KM troškova parničnoga postupka.

3. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv Presude Općinskog suda broj 07 58 Ps 019406 06 Ps od 19. veljače 2008. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 Ps 019406 08 Pz od 28. listopada 2008. godine. Tom presudom je priziv djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio i sudio: «Zabranjuje se [apelantu] daljnje korištenje tužiteljevog zaštićenog znaka u nazivu svoje firme, te nalaže [apelantu] da o svom trošku: otkloni stanje koje je nastalo povredom, na način da [apelant] u roku od 30 dana od donošenja presude promijeni naziv društva tako da novi naziv [apelanta] ne povrijedi tužiteljev zaštićeni znak o čemu će [apelant] obavijestiti sud i tužitelja, uništi sva sredstva i predmete kojima je učinjena povreda tužiteljevog zaštićenog znaka o čemu će obavijestiti sud i tužitelja i dostaviti dokaze da je uništio sredstva i predmete kojima je učinjena povreda zaštićenog znaka, objavi ovu presudu u novinama u kojima je vršio oglašavanje a kojima je povrjeđivao tužiteljev zaštićeni znak. Odbija se dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu [apelant] naknadi materijalnu štetu u iznosu od 50.000,00 KM sa pripadajućim kamatama». Stavom 2. izreke presude apelant je obvezan da tužitelju naknadi 6.029,74 KM za troškove postupka.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj nije odlučeno.

5. Nezadovoljan ishodom postupka pred redovnim sudovima apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode iz prvostupanjskoga i drugostupanjskoga postupka, smatrajući da mu je pobijanim odlukama sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na nediskriminaciju iz članka II.

4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. st. 1. i 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14) apelacija je preuranjena.

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu završen.

8. Ustavni sud konstatira da je postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije, u tijeku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Ustavni sud podsjeća na relevantne odredbe Zakona o parničnome postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05):

Članak 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. Ustavni sud je usvojio stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek koji je apelant, u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno o tome radi li se o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članku 237. stavak 3. Zakona o parničnome postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno, u apelantovom slučaju apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, apelant ima mogućnost ponovno podnijeti apelaciju u kojoj je, u smislu članka 19. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3943/08 («Lorenčić» d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio